U Novom Travniku živi dječak koji je s dvije godine dobio bubreg svoga oca. Životnu priliku dobio je i Almir Hodžić, kojemu je transplantacija u Turskoj spasila život nakon što prva transplantacija nije uspjela.
Njihove, ali i brojne druge životne priče o transplantaciji, životu nakon nje, medicini i statističkim podacima, bile su dio javne tribine održane u zgradi Gradske uprave u organizaciji Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije Bosne i Hercegovine.
Jedan od najemotivnijih trenutaka bio je Almirov govor o vlastitom iskustvu. Otkrio je kako prva transplantacija, iako je njegova majka bila kompatibilan donor, nije uspjela. Život mu je naposljetku spašen u Turskoj, zahvaljujući takozvanoj unakrsnoj transplantaciji, u kojoj su se donorski parovi međusobno zamijenili.
„Mislio sam da od toga nema ništa, ali nakon dva mjeseca mog boravka u Turskoj pronađen je donor. Bubreg moje tetke odgovarao je Mahiru, državljaninu Turske, dok je meni odgovarao bubreg njegove supruge. Tako sam prije četiri godine dobio priliku nastaviti normalno živjeti“, ispričao je Almir.
Predsjednik Udruge Tomislav Žuljević istaknuo je kako je 20 puta veća vjerojatnost da će nama zatrebati donorski organ nego da ćemo mi biti donori. Govorio je i o stanju transplantacijskog sustava u Bosni i Hercegovini, navodeći kako zenička bolnica ima najveći broj donora, dok se transplantacije najviše izvode u Tuzli.
Doktorica Enisa Mešić, jedna od prvih potpisnica donorske kartice i stručnjakinja u ovom području, kazala je kako Bosna i Hercegovina ima značajan broj kvalitetnih medicinskih djelatnika, ali da joj nedostaje institucionalne organizacije.
„Broj transplantacija bio je u porastu do pandemije koronavirusa, nakon čega se osjetila stagnacija. Kod nas ne postoji državna lista čekanja, federalna postoji, dok je u Republici Srpskoj nema. Mi imamo 13 ministarstava zdravstva i svatko vjeruje da radi najbolje, ali nedostaje institucionalne organizacije“, kazala je doktorica Mešić.
O vjerskom aspektu doniranja organa govorio je Salif ef. Zukić, koji je istaknuo kako islam podržava transplantaciju organa, ali ne i njihovu prodaju. Pojasnio je pravila pod kojima je doniranje organa dopušteno prema islamskom učenju. Naglasio je kako je doniranje veliki čin dobročinstva, a u svom obraćanju prisjetio se i prijatelja kojeg je izgubio dok je čekao transplantaciju.
Posebno emotivan trenutak uslijedio je kada se Almir zahvalio svojoj majci i tetki, čija je uloga bila presudna na njegovu putu do novog života. U dvorani ispunjenoj do posljednjeg mjesta nije bilo teško primijetiti suze u očima brojnih prisutnih.
Tijekom tribine još jednom je upućena poruka o važnosti darivanja organa, jedan donor može spasiti čak osam života. Događaj je organiziran pod pokroviteljstvom Gradske uprave i predsjedateljice Gradskog vijeća.
