Fra Velimir Valjan je, u povodu 100. obljetnice gradnje kapelice na Gospinom vrilu, napisao knjigu o nastanku Gospina vrila, gradnji kapelice i značenju svetišta. Knjiga je napisana kao ispravak mnogih netočnih podataka koji se pojavljuju po raznim današnjim portalima. Autor se osvrće na svjedočanstvo isusovca Josipa Badalića koji je u Travničkoj spomenici (1931. godine) opširno pisao o početcima svetišta Gospino vrilo. Budući da često možemo pročitati na pojedinim mjesnim portalima, da su crkvu na Gospinom vrilu sagradili isusovci, sam Isusovac Badalić u tom članku to opovrgava..
POVIJESNI OSVRT
1. Travnički isusovci
Isusovci su prije Drugog svjetskog rata i komunističke revolucije u Travniku vodili Nadbiskupsko dječačko sjemenište s internatom i gimnazijom. Nakon Drugog svjetskog rata, komunističke vlasti su konfiscirale (prinudno zaplijenili u korist države), zgradu zajedno s crkvom te Velike gimnazije, te su se u njoj 54 godine nalazile razne srednje škole, a crkva pretvorena u skladište.
Profesori su sa svojim đacima često izlazili u prirodu radi odmora ili rekreacije. U Travničkoj spomenici navedena su neka njihova omiljena izletišta: Mala i Velika peća, Izlet na Vlašić, Sveta gora kod Bile (Kalvarija), Hrast u Rankovićima, Gospino vrilo, i dr.
2. Povijesni korijeni svetišta Gospino vrilo
Bilo bi nepravedno reći da su isključivo franjevci zaslužni za nastanak i početke svetišta na Gospinom vrilu. Još je netočnije da su isusovci, a ne franjevci, sagradili prvu kapelicu na tom mjestu. Istina je sljedeća:
1. Isusovci su sa svojim đacima rado dolazili ondje na izlet. Tako su došli jednog jesenskog dana g. 1897. s generalnim prefektom o. Puntigamom na izlet, zvan u tikve. »Kako da nazovemo ovo Vrilo?« upitao je prefekt. — »Neka se zove Vrilo svetog Ante, po tvom imenu«, rekoše neki đaci. Tako i bi.
Deset godina nakon toga (1907.), pošla jedne jesenske nedjelje tri brata Družbe Isusove na šetnju. Zaustave se kod Antina vrila. »Kod ovog bi Vrila tako divno pristajala slika Majke Božje Lurdske«, jedan će od njih. »Evo i livade,« nadoda drugi, »baš kao pred bazilikom u Lurdu.“ „Pa to bi bio uistinu pravi Lurd, evo i rijeke Gave«, treći će šaljivo, pokazujući kojih 70 koračaja udaljenu Lašvu. Napokon odlučiše donijeti i sliku Majke Božje, ako im dopusti župnik iz Ovčareva jer se to mjesto nalazi na području ovčarevske župe. I u proljeće godine 1908. postaviše lijepu sliku Gospinu, pred kojom kleči bl. Bernardica raskriljenih ruku.
Razglasi se o tome vijest i među narodom, te mnogi dolaze i preporučuju se Majci Božjoj. Ondašnjim Vlastima nije bilo ništa najavljeno, te narediše Isusovcima da se slika odande ukloni. Isusovci, u strahu, noću odnesu su sliku s Gospina vrila i staviše je u svom vrtlu u Travniku. Ovim se završena sva uloga isusovaca o nastanku Gospina vrila. Isusovci nisu mogli, i da su htjeli, graditi kapelicu na teritoriji druge župe koja je pripadala franjevcima.
GRADNJA KAPELICE
Franjevci grade kapelicu
Josip Badalić, isusovac, u spomenutom članku opisuje tko je sagradio kapelicu sljedećim riječima. „Narod se uzbunio, govorili su, da su isusovci kradom odnijeli Gospinu sliku. Da ih umiri, sam ovčaranski župnik, fra Jako Matković, franjevac, nabavi novu sliku i postavi je na isto mjesto.“ Međutim, „godine 1923. slike opet nestade – nastavlja Badalić. Tko ju je ukrao? Nije nitko! Zar ne vidiš kako se kopaju tik uz brdo temelji, odmah u njih stavljaju dvije cijevi, kroz koje teče svježa voda. Što će to biti? – Evo gledaj: zidovi rastu, već se i krov crveni nad njima. Napokon evo i oltara, a na njem lijep kip Lurdske Gospe. To ti je nova kapelica na Gospinom vrilu.“ Badalić nastavlja svoje izvješće riječima: „Tko je to sagradio kapelicu? – Novi ovčaranski župnik, revni franjevac fra Alojzije Perčinlić. Kupio je milodare kod svojih župljana, skupio 8500 D i time sagradio tu lijepu kapelicu“.
Foto: Fra Alojzije Perčinlić (rođen u Travniku 1875. umro u Travniku u bolnici 1926.)
2. Gradnja današnje crkve
Fra Drago Kolar, ovčarevski župnik, prihvatio je, 25. srpnja 1991, ponudu, projektnu dokumentaciju, koju je izradio Vinko Grabovac za gradnju nove veće crkve na Gospinom vrilu. Ugovor o gradnji potpisan je 15. kolovoza 1991, a nadzorni organ bit će Miroslav Gabrić. Tako je fra Drago Kolar, uz pomoć župljana i drugih ljudi dobre volje, počeo s gradnjom. Gradnja je brzo napredovala tako da je za par mjeseci došla skoro do postavljanja krovne konstrukcije. Tu je gradnja, nažalost, zbog ratnih zbivanja u Bosni (1992-1994), prekinuta.
Fra Dragu Kolara zamijenio je fra Slavko Petrušić. On je odmah, nakon dva mjeseca od stupanja na župničku službu, najavio u župnim obavijestima 8. ožujka 1992: „Gospino vrilo treba dalje nastaviti graditi“. Međutim, u tim teškim poratnim godinama, kada su svi župljani bili u progonstvu, nije bilo moguće nastaviti s radovima. Kada je došao za župnika u Ovčarevo, nakon fra Slavka, fra Ivo Kramar, 2000. godine, uvjeti za nastavak gradnje bili su mnogo povoljniji. Upravo na svetkovinu Male Gospe, kada se okupilo više tisuća vjernika na Gospinom vrilu, oduševljeno je primilo vijest u župnim obavijestima: Sljedeće godine nastavljamo s gradnjom crkve. Uistinu, gradnja je nastavljena. Građevinsko zanatske radove izvodio je, prema projektnoj dokumentaciji Monting, Građevinar, Novi Travnik. Za župnikovanja fra Pere Jerkovića konačno je gradnja i dovršena.
GOSPINO VRILO - BOSANSKI LURD
Franjevci su kapelicu sagradili u čast Rođenja Blažene Djevice Marije. Rođenje Marijino Crkva slavi barem od 6. stoljeća, a na Gospinom vrilu slavi se već stotinjak godina, 8. rujna.
Hodočasnici su na Gospinom vrilu desetljećima tražili i nalazili tjelesnu, ali i duhovnu okrepu, vjerujući u nadnaravnu moć ovoga mjesta. U podnožju brijega izvire Vrilo koje ni u najsušim ljetima ne presuši. Ljudi dolaze k Vrilu ne samo da utaže žeđ, nego se umivaju tom vodom, kvase bolesne dijelove tijela, križaju se i vodom se škrope izgovarajući molitve, a potom nalijevaju u posude i nose kući kao posebnu čudotvornu vodu. Upravo nad tim Vrilom su franjevci sagradili 1923. godine kapelicu koju posvetiše Maloj Gospi, a vrilo je od tada poznato kao Gospino vrilo.
I danas svijet svakodnevno svraćaju k Vrilu, subotama od svibnja do listopada na večernjim misama se okuplja i po nekoliko stotina vjernika, a na Malu Gospu bude prisutno i više tisuća vjernika: od Kreševa, Fojnice, Kiseljaka, Busovače, Zenice, cijela lašvanska dolina, pa do Jajca i Uskoplja. Nerijetko se tu vide i naši ljudi iz inozemstva koji dolaze samo za tu prigodu.
Značenje blagdana Male Gospe
Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima 'njihov rođendan za nebo', tj. njihov dan smrti. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje, Mala Gospa 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.
Gospa je bila jedna mala i sasvim obična žena, s kojom je Bog imao velike planove i od nje učinio Majku Božju. Problem je današnjeg čovjeka taj što se boji biti mali i obični čovjek, te samim time smatra da ako se njegovo dijete rodi u nekom velikom gradu bit će uspješniji i bolji čovjek, dok je realna slika i istina sasvim drugačija i većina velikih i poznatih ljudi u svijetu je rođena upravo u malim i nepoznatim mjestima.
Hodočasnici na Gospinom vrilu upućuju Majci Božjoj svoje spontane molitve. Zamolio sam hodočasnicu iz Jajca da mi otkrije svoju molitvu. Sklopivši ruke kleknula je pred kapelicom i glasno molila:
Pozdravljamo Te, Marijo, kćeri Boga Oca, majko Isusa Krista, zaručnice Duha Svetoga, uzvišeni Hramu Presvetoga Trojstva. Prepoznajem te kao svoju Sestru, milinu čovječanstva, Majku punu ljubavi, nositeljicu Krista, našeg života, znak nade i utjehe, savršenu sliku Crkve.
Učini me samo jednim srcem i jednom dušom s Tobom, da naviještam koliko je velik Gospodin i prepoznajem s radošću Njegovu prisutnost u svijetu.
Tebi odabranoj od Boga, za jedinstveno poslanje u povijesti spasenja, posvećujem samu sebe, svoje djelovanje i svoj život.
Utisni svoj pečat u duše svih hodočasnika na ovo sveto mjesto, da ostanemo uvijek vjerni Bogu. Izlij na nas svoju ljubav Majke, prati nas na putu života. Utaži našu glad kruhom Riječi i Euharistije, da doživimo Tvoju majčinsku skrb prema nama. Ne dopusti da beskorisne i prolazne brige priječe naše traženje Boga. Amen
Autor, izvor: VALJAN V., Gospino vrilo, Spomen u povodu 100. obljetnice gradnje kapelice, Sarajevo 2023.
Notra.ba
