Vrata svih sajmova u BiH širom su otvorena za proizvode Ivice Rajića iz Guče Gore..
Skoro da nema sajma hrane i domaćih proizvoda u BiH na kojemu se ne može vidjeti i štand Obiteljskog poljoprivrednog gazdinstva, OPG „Gučogorka“ na kojemu su izloženi likeri, tinkture, sušeno voće i ljekovito bilje, pčelinji proizvodi i medni preparati, rukotvorine i suveniri. Svaki od proizvoda iz bogatog asortimana „Gučogorke“ najmanje je dva put nagrađen, ponosno ističe idejni tvorac i glavni pokretač „Gočogorke“ Ivica Rajić dok nam pokazuje bogatu kolekciju sajamskih nagrada. Rajić se proizvodnji na očevu imanju u Gučoj Gori, na koje se vratio 2000. godine, u vrijeme najmasovnijeg povratka u ovaj dio općine Travnik potpuno posvetio nakon odlaska u mirovinu 2003. godine.
„Nakon rata ostao sam u vojsci kao pripadnik 3. Gardijske brigade HVO-a „Jastrebovi“ jer puno izbora nisam ni imao. Firma u kojoj sam radio prije rata Tehničko-remontni zavod u Travniku je propala, a od nečega se moralo živjeti“, kazuje nam Rajić.
Povratak korijenima
Kao veliki kreativac, zaljubljenik u prirodu, glazbu, pa i pisanje, Rajić odlučuje prije 20 godina okrenuti novu životnu stranicu, te se s obitelji vraća na očevo imanje gdje koristeći prirodne potencijale ovog kraja, izuzetno pogodnog za poljoprivredu, pokreće proizvodnju različitih proizvoda. Uz biljnu, i animalna proizvodnja sastavni je dio OPG-a, te je nakon stada od 150 ovaca vlašičke pramenke, pokrenuo i tovni uzgoj junica, svinjogojstvo i uzgoj peradi čime je zaokružen proces proizvodnje zdrave hrane na parcelama koju su certificirane kao organske.
Svi proizvodi „Gučogorke“ izloženi su u kušaoni u obiteljskoj kući u Gučoj Gori, prostoriji koja im služi za predstavljanje proizvoda i prihvat gostiju.
„Prvi naš proizvod bila je šljivovica. O njoj sam i pjesmu napisao, o njezinu utjecaju na dug život i zdravlje o čemu svjedoče naši stari. Među njima i moj otac koji u 93.-oj godini života, bez naočala, plete vunene čarape. Nakon šljivovice, koja je znala pobrati nagrade i u konkurenciju čuvene ramske, nizali su se proizvodi od kojih svaki ima svoju priču. Likeri s ljekovitim travama ubranih na obroncima Vlašića, tu je i popularna lincura uz koju bi se žene krijepile nakon teškog rada, pčelinji i proizvodi od meda. Neki će reći treba li ti deda oraha i meda, a ja sam napravio mješavinu koja se zove po našem kralju Tvrtku i dodao joj naziv moj najbolji prijatelj“, u šali nam predstavlja mješavinu oraha i meda kraljevskog naziva Ivica Rajić. U ponudi „Gučogorke“ je i maksuzija, ali i niz prehrambenih i ljekovitih proizvoda. Svi nose oznaku organskog.
„Tu oznaku, certifikat, obnavljam svake godine u Sarajevu od strane institutima, jedinog u BiH koji je usklađen sa standardima Europske unije."
Organska proizvodnja
Jedini sam vlasnik certifikata u organskoj biljnoj proizvodnji u općini Travnik i u Srednjobosanskoj županiji“, pojasnio nam je Rajić koji se smatra istinskim pionirom organske proizvodnje u središnjoj Bosni. Proizvodnje iza koje stoje on i njegova obitelj, a kojoj je Rajić dao vlastiti pečat jer drvene suvenire sam ukrašava, po njima ispisuje poruke i stihove, te ih čini unikatnim suvenirom Travnika.
„Kad našim predstavnicima vlasti dolaze gosti, poput recimo gostiju iz grada pobratima, njemačkog Leipziga, onda se nerijetko od mene traži suveniri koji će ih podsjećati na Travnik“, otkriva nam Rajić koji od institucija po korektnoj suradnji izdvaja Turističku zajednicu SBŽ s Miroslavom Matoševićem na čelu koja je ovaj brend prepoznala kao dio turističke ponude.
Priča o povratku i suživotu
Priča o OTP „Gučogorka“ priča je o želji i volji za povratkom na svoje, ali i želji za iskorištavanjem prirodnih potencijala koji čovjekov život čine uistinu bogatim, ali i povezivanjem s ljudima sličnog promišljanja. Vrata svih sajmova proizvodima „Gučogorke“ su otvorena, dok potpora institucija vlasti izostaje, naglašava osnivač OPG „Gučogorka“. U Guču Goru on se ne samo vratio već je i oživio njezine potencijale na radost svih s kojima dijeli životni prostor. Iz Guče Gore pogledi na život su bolje vidljivi, nisu zamagljeni kao u dolini, a borba za novu vrijednost preokupacija je koja Rajiću kao povratniku ne ostavlja prostora za negativne emocije prema onima koji njega i njegovu obitelj prije 30 godina protjerali s njihovih ognjišta.
Skladno i u miru sa svim susjedima sprema ponudu za nadolazeće sajmove, prije svih onaj u Mostaru gdje godinama zajedno izlaže sa Udruženjem „Stap“ iz Hercegovine nudeći neke od najboljih proizvoda s hercegovačkog krša i obronaka Vlašića u središnjoj Bosni, a nakon Mostara čekaju ga i drugi sajmovi diljem BiH.
Potvrđuje nam to i Miroslav Simić, direktor Sajma poljoprivrede i turizma u Derventi.
„Ivica Rajić je prije svega dobar čovjek, ali i proizvođač izuzetno kvalitetnih proizvoda koji godinama imaju svoje mjestu na našem sajmu koji se održava krajem osmog mjeseca. Veže nas dobra suradnju u kojoj zajedno promoviramo naše potencijale i mogu slobodno reći da su nam jedine barijere to rijetki još uvijek prepoznaju vrijednost domaće i zdrave hrane kojoj se okrećemo tek kad obolimo“, kazuje nam Simić.
Proizvodi „Gučogorke“ svoje mjesto pronalaze i u Etno avliji Mačkovac, Muzej na otvorenom u blizini Banovića kojeg je osmislio i pokrenuo Refik Halilović, jedinstven je Tuzlanskoj regiji, ali i BiH.
„Godinama radimo s Ivicom Rajićem iz Guče Gore čiji proizvodi, od rakija i hrane do etno proizvoda imaju svoje mjesto u našoj avliji“, kazuje nam Halilović. Naši sugovornici potvrđuju da kvalitetan domaći proizvod oplemenjen kreativnošću proizvođača pronalazi s lakoćom put do ljudi koji znaju njegovu vrijednost. Uz više potpore institucija ovaj prirodni potencijal BiH koji je odavno porušio sve barijere, uključujući i nacionalne, mogao bi izrasti u daleko prepoznatljivi brend BiH. „Gučokorka“ je samo jedan od primjera koji to potvrđuju.
Notra.ba
