Nalaz vještaka vojne struke iznesen pred Državnim sudom pokazao je da je Ratno predsjedništvo u Bugojnu imalo odlučujuću ulogu u formiranju zatočeničkih objekata, imenovanju upravnika logora, zadržavanju ratnih zarobljenika umjesto njihovog prebacivanja u Kazneno popravni zavod u Zenici, te da se u ratnom dnevniku optuženog Dževada Mlaće pominje i njihova likvidacija..
Martin Frančešević, vještak vojne struke koji je svoj nalaz i mišljenje načinio po naredbi Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, ispričao je da se Ratno predsjedništvo u Bugojnu uplitalo u vojnu organizaciju i strukture prema kojima je izdavalo određene zahtjeve, što nije karakteristika.
Kao primjer je naveo nekoliko zaključaka iz 1994. godine, navodeći da “odudaraju od standardnih“, prema kojima Ratno predsjedništvo zadužuje za određene zadatke komandanta Operativne grupe zapad, zatim traže smjenu komandira Vojne policije.
“Smjena komandira Vojne policije je vojno pitanje. Ne bi trebala biti takva situacija da jedni drugima definiraju zadatke“, konstatirao je vještak.
On se potom osvrnuo na nekoliko zaključaka Ratnog predsjedništva koji se odnose osiguravanja smještaja za zatvorenike, nakon početka sukoba Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 1993. godine. Nakon tih zaključaka formirani su zatočenički centri u školi “Vojin Paleksić“, te na stadionu Nogometnog kluba “Iskra“ u Bugojnu “za zadržavanje civilnih i vojnih osoba“. Ratno predsjedništvo je imenovalo i upravnike tih zatvora, rekao je vještak.
“Što se pojavi u dnevniku Dževada Mlaće, kasnije bi se našlo u rješenju“, rekao je vještak.
Frančešević je naveo da je ovaj zatvor kasnije predat u ingerencije 307. brigade. Dodao je da su predstavnici vojnih struktura bili na sjednicama, ali se nikada nisu suprostavili odlukama Ratnog predsjedništva. Naveo je da je Ratno predsjedništvo bilo uključeno u postupanje prema ratnim zarobljenicima, navodeći da su na sjednicama donošene odluke “o postupanju s ekstremnim dijelom HVO-a“, kao i da ga treba uništiti.
Vještak je naveo da je u ratnom dnevniku Mlaće našao zapis sa sjednice od 22. srpnja 1993 godine u kome se navodi: “službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika“ i “tajno – ekstremni dio zarobljenika da se likvidira“.
“Po meni je ovo neka vrsta odluke da se krene u likvidaciju tog dijela vojnika”, rekao je vještak.
Dodao je da je u drugom zaključku od 1. kolovoza navedeno da “bojovnici idu u Kazneno popravni dom Zenica, a ekstremi sklanjaju kod nas u Bugojnu“.
U jednom zaključku koji je citirao Frančešević se navodi i da se od Vojne sigurnosti traži da obrade ove zatvorenike i popis dostave Ratnom predsjedništvu koje će zauzeti stav, navodeći da se radilo o 120 zatvorenika.
“U jednom izvješću Službe vojne sigurnosti se navodi kako zatvorenici nisu otputovali u Zenicu jer nije bilo odobrenja MUP-a i Ratnog predsjedništva“, rekao je vještak, navodeći da je vojska znala za ove probleme, te da je Ratno predsjedništvo imalo odlučujuću ulogu u likvidaciji ratnih zarobljenika.
Dževad Mlaćo je optužen da je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Selmo Cikotić, kao komandant Operativne grupe Zapad Armije BiH, da nije spriječio podređene pripadnike niti poduzeo mjere na njihovom kažnjavanju zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika. Na teret mu je stavljeno i odvođenje hrvatskih zarobljenika na prinudne radove na prve linije, gdje su neki poginuli, a neki ranjeni.
Cikotić je 8. ožujka 1993. godine, po naredbi komandanta Trećeg korpusa, postavljen za komandanta Operativne grupe zapad Armije BiH.
Frančešević je naveo da je on informiran da zatvorenici nisu prebačeni u KPD Zenica zbog kvara vozila, ali da je “vojna komanda prihvatila da tako bude“.
Vještak je citirao dokument prema kojem Cikotić upoznaje komandanta Trećeg korpusa da su “23 bojovnika počinila teža kaznena djela, zbog čega imaju poseban tretman“. Potom je naveo nekoliko naredbi Envera Hadžihasanovića, tadašnjeg komandanta Trećeg korpusa, koji je od njega tražio da se ti zatvorenici prebace u KPD Zenica – što nije učinjeno.
Naveo je da je Međunarodni komitet Crvenog krsta posjetom stadionu “Iskre“ konstatirao da nedostaje 12 zatvorenika, a o njima se kasnije zanimao i Mehmed Alagić, koji je naslijedio Hadžihasanovića, i tražio da se utvrdi sudbina ovih ljudi. Centar službi sigurnosti je utvrdio kasnije da je sa stadiona odvedeno 20 ljudi, a Služba vojne sigurnosti “ultimativno izdala naredbu da se dostavi informacija ko je naredio likvidaciju zarobljenika, gdje su odvedeni i gdje su pokopani“.
Frančešević je naveo da je Cikotić bio upoznat s odvođenjem ratnih zarobljenika na kopanje i utvrđivanje linija, navodeći da se to odvijalo kroz redovni sustav rukovođenja.
Suđenje se nastavlja 8. travnja, kada će ovog vještaka ispitati Obrane.
Notra.ba
