Polaganjem vijenaca u zeničkom naselju Podbrežje te misom zadušnicom u crkvi svetog Ilije u Zenici je danas obilježena 31. godišnjica zločina kojim je najavljen progon zenički Hrvata kao i etničko čiščenje Zenice..
Osmislili su ga i proveli pripadnici Armije RBiH s mnoštvom boraca islamskih zemalja koji su bili u njezinom sastavu. U pitanju je otmica Živka Totića, zapovjednika Brigade HVO-a „Jure Francetić“ Zenica i ubojstva četiri člana njegove pratnje, također pripadnika zeničkog HVO-a, Ivice Vidovića, Ante Zrnića, Marka Ljubića i Tihomira Ljubića. Totić je, pod pritiskom UNPROFOR-a razmjenjen tek 17. svibnja 1993., za 13 mudžahedina iz sastava Armije RBiH koji su u BiH došli kao „humanitarci“, a čiji je pečat stravičnih zločina vidljiv diljem središnje Bosne.
Uz članove Totićeve pratnje koji su ubijeni u Podbrežju, pripadnici Armije R BiH likvidirali su i svjedoka događaja, Bošnjaka čije je ubojstvo imalo za cilj spriječiti da istina o zločinu izađe na vidjelo. Pripadnicima zeničke Brigade HVO-a stradalim u ovom, jednom u nizu nekažnjenih zločina Armije RBiH nad Hrvatima Zenice, poklonili su se članovi njihovih obitelji, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata Zenice, Tešnja, Maglaja, Komušine kao i Zeničko-dobojske županije te hrvatski politički predstavnici.
Otmica Živka Totića i ubojstvo četvorice njegovih pratitelja bio je uvod u progon i etničko čišćenje Zenice koji su započeli samo tri dana poslije.
"Ovaj zločin, otmica zapovjednika Totića i ubojstva bili su dio pomno osmišljenog plana koji je kulminirao tri dana kasnije, 18. travnja, općim napadom na Hrvate i hrvatska naselja u Zenici, a rezultirao je brojnim zločinima i progonom zeničkih Hrvata s njihovih ognjišta", kazao nam je Željko Ljubanić, jedan od zapovjednika zeničkog HVO-a.
Napadi na Hrvate Zenice počinju 18.travnja rano ujutro, a u njima, prema iskazima svjedoka, sudjelu pripadnici 7. Muslimanske brigade,Muslimanskih oružanih snaga, MOS-a, pripadnici odreda „El mudžahid“, Vojne policije, specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova kao i 303. i 314. Brigade Armije RBiH.
"Postrojbe Armije RBiH napale su cjelokupni prostor općine Zenica koji nastanjuju Hrvati: Podbrežje, Zalje, Velika Broda, Grm, Donji i Gornji Čajdraš, Vjetrenicu, Janjac, Stranjane, Konjeviće, Šušanj, Raspotočje, Gornju Zenicu, Bilivode i Drivušu. Hrvatsko pučanstvo je u zbjegu. Samo u selo Čajdraš s većinskim hrvatskim stanovništvom pribjeglo je prema nekim procjenama oko 3000 ljudi. Pripadnici zeničkog HVO-a i hrvatsko pučanstvo bili su u jakom okruženju. Svi dokumenti Armije RBiH govore o tome da je vojno okruživanje Čajdraša pripremano tijekom nekoliko prethodnih mjeseci iz Lašvanske doline iz bošnjačkih sela općina Busovača, Vitez i Travnik", opisuje u knjizi „Čajdraš u mome srcu“ vlč. Tomo Knežević dramatične trenutke progona zeničkih Hrvata kojeg je pratila pljačka i uništavanje imovine u vlasništvu Hrvata, rušenje sakralnih objekata, crkava, grobalja i kapelica te pljačka i uništavanje institicija kao što je Hrvatski dom. U tim trenutcima, svjestan odnosa snaga koji je bio 1:10 u korist Armije RBiH zenički HVO donosi odluku o predaji kako bi se spriječilo stradanje civila kojih je samo u drugoj polovici travnja '93. ubijeno 36.
Nakon protjerivanja Hrvata iz Zenice pripadnici brigade „Jure Francetić“ nastavili su se boriti u potpuno opkoljenoj Lašvanskoj dolini gdje su se iskazali hrabrošću i odlučnošću, a predvodio ih je mladi zapovjednik Željko Ljubanić. Ukupno 133 pripadnika ove brigade su poginula, dvojica se vode nestalim, a više od tristo ih je lakše i teže ranjeno. Više od 10 tisuća Hrvata Zenice nije se vratilo na svoje i u svoje opustošene posjede i domove. Otmica Živka Totića i ubojstvo četiri člana njegove pratnje kao i svjedoka događaja bio je početak krvavog scenarija u kojemu je Zenica od Hrvata, ali i Srba etnički očišćena. Progon i zločini nad zeničkim Hrvatima uključujući i otmicu zapovjednika HVO-a i ubojstva njegove pratnje iz zasjede u Podbreržju, ostali su nekažnjeni i nakon više od tri desetljeća.
Notra.ba
