Polaganjem vijenaca i molitvom pred Središnjim spomen obilježjem poginulim hrvatskim braniteljima Žepča, predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata općine Žepča i Zeničko-dobojske županije danas su obilježili 30. obljetnicu razmjene hrvatskih logoraša iz Žepča. Razmijenjeni su nakon 255 dana provedenih u zatočeništvu u podrumskim prostorijama zgrade MUP-a u Maglaju. U pitanju su 33 pripadnika HVO-a i četiri hrvatska civila. Prema svjedočenju preživjelih, zarobljeničke dane obilježile su im svakodnevne fizičke i psihičke torture, a nerijetko su korišteni i kao živi štit na prvim crtama bojišnice..
Priča o njihovu zarobljavanju mogla bi se iskoristiti za scenarij filma na temu ratne izdaje rijetko viđene čak i na prostorima BiH. Zarobili su ih pripadnici Armije RBiH nakon što su obranili Maglaj od srske agresije na poziv civilnih vlasti Maglaja. Zarobljeni su na crtama obrane prema Vojsci Republike Srpske 26. lipnja 1993. godine, a razmijenjeni nakon brojnih pokušaja zapovjedništva 111.xp brigade HVO-a 5. ožujka 1994. Inače, postrojbe HVO-a odigrale su ključnu ulogu u obrani od srpske agresije šireg područja, od Doboja i Usore do Maglaja i Zavidovića. U sklopu operacije „Usorska greda“, vojska bosanskih Srba u svibnju '92. godine ovladava područjem Doboja te započinje s napadima na Usoru i Komušinu iz pravca Teslića s ciljem spajanja Doboja i Banja Luke. 30 svibnja '92. godine srpske snage nalaze se na kotama u blizini Maglaja te tako odvajaju Tešanj i Usoru od Žepča.
Uspskos nezavidnom položaju u kojem se našli, potpuno okruženi srpskim snagama, pripadnici 111.xp brigade HVO-a Žepče, na sebe preuzimaju teret obrane i Maglaja kojeg će nositi 295 dana i tijekom kojeg uspijevaju obraniti Maglaj od srpske agresije. Civilne vlasti Maglaja u tom trenutku svjesne da nemaju ni snage ni kapaciteta zaustaviti prodor srpskih snaga donose Odluke kojom obranu Maglaja povjeravaju žepačkoj Brigadi HVO-a.
"Odlukom broj: 01-98-1/92 od 02.06.1992. obrana općine Maglaj povjerava se zapovjedništvo HVO-a Žepče, Zavidovići, Maglaj i Teslić sa sjedništem u Žepču. Ovom odlukom se formirane formacije Teritorijalne obrane i MUP-a Maglaj, stavljaju pod zapovijedanje HVO Žepče, uz obvezu nošenja oznaka HVO-a kao i oznaka Republike BiH", stoji u navedenoj odluci koju, uz ostale članove Kriznog stožera potpisuje i predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić. Samo dan poslije Odluke kriznog stožera, postrojbe HVO-a kreću s uspostavom čvrstih crta obrane, zaustavljajući daljnji prodor srpskih snaga, ali i egzodus većinskog muslimanskog stanovništva.
Postrojbama HVO-a koji su bili nositelji sustava obrane ovog grada, uspijeva obraniti Maglaj, a crte obrane drže i nakon 22. ožujka 1993. godine kada predsjednica Ratnog predsjedništva Maglaja Aida Smajić stavlja odluku iz lipnja '92. godine izvan snage.
"Od 2. lipnja 1992. do 22. ožujka 1993. godine, odnosno 295 dana zapovjedništvo HVO-a je uspješno vodilo obranu Maglaja. Za to vrijeme su pripadnici Teritorijalne obrane, a kasnije Armije RBiH dobivali na vremenu, naoružavali se i dolazili do dragocjenih iskustava, surađujući s postrojbama HVO-a", prisjeća se vremena obrane Maglaja Dragan Janko, dragovoljac Domovinskog rata iz Žepča. Koliko su pripadnici žepačke Brigade HVO-a srcem branili Maglaj najbolje potvrđuje podatak da su neki od njih na crtama obrane prema srpskom agresoru ostali i nakon što je odluka kojom im se povjerava obrana Maglaja stavljena izvan snage.
Svoju su srčanost nažalost skupo platili, posebno 27 pripadnika jednog voda iz sastava 3.bojne ˝Vladimir Miličević˝ 111.xp brigade HVO-a koji su tog dana bili na crti obrane Plane.
"To je za nas bio zaista šok, zarobljavaju nas oni koje smo do jučer branili, s kojima smo bili saveznici, u mjestu u kojem je HVO postavio crte obrane prema VRS-u. Za vrijeme zarobljeništva bili smo izgladnjivani, svakodnvno smo obavljali teške poslove, kopali rovode, a povremeno smo bili i živi štit. Ukratko, svakog smo dana proživljavali fizičke i psihičke torture", kazao nam je svojedobno Zdeno Šupuković, jedan od zatočenih pripadnika HVO-a.
Pored pripadnika 3. bojne "Vladimir Miličević" u Maglaju je zarobljeno i nekoliko pripadnika topničke bitnice Brigade HVO-a, ali i hrvatskih civila. Njihova razmjena bila je uvod u okončanje sukoba Hrvata i Bošnjaka na ovim prostorima.
Notra.ba
