Bila je 1987. godina kada je s proizvodnih traka sišao automobil kojem je posvećena ova priča, sjajni golf „dvojka“, ljubimac mnogih vozača širom svijeta. Sa svojim snažnim TD 1.6 motorom i elegantnim crvenim dizajnom s petera vrata, privukao je mnoge poglede. No, priča o ovom automobilu postaje posebna kad upoznamo Zorana Marosa, čovjeka koji je postao njegov drugi vlasnik i njegov zaštitni znak u Novom Travniku..
Bila je 1997. godina kada je Zoran kupio ovog ljubimca s čak 127.000 pređenih kilometara, nakon što je te godine tri puta odlazio u Njemačku kako bi kupio automobil. Prva vožnja u svom novom automobilu bila je kao san jer Zoran je posebno tražio ovaj model golfa – TD, 1.6 motorom, crveni s petera vrata. Cijena od 5800 KM koju je platio bila je visoka u to vrijeme budući da su se golfovi mogli nabaviti za 3 do 4 tisuće KM. No, Zoran nije tipični "golfo ljubimac," kako voli reći, već ga čuva iz posebnih razloga.
Prvo, to je bio njegov prvi automobil i to je nešto što se ne zaboravlja. Drugo, u tom automobilu proveo je mnoge lijepe trenutke svoje mladosti, a pored toga lako se održava. No, tu nije kraj. Zoran se brine za svog Golfa kao što bi se brinuo za vlastito dijete. Redovito servisiranje i održavanje čine ga pouzdanim suputnikom na cestama naše zemlje. Nikada ga nije ostavio na cesti zbog kvara, što svjedoči o izdržljivosti ovog klasika. Zoran je s golfom zbog posla i obaveza prošao cijelu Bosnu i Hercegovinu, vozeći se od juga do sjevera i od istoka do zapada.
Iako je njegov golf bio prva generacija golfova bez leptir stakla i imao je samo jedan retrovizor na lijevom boku, Novotravničanin je svoj automobil prilagodio svojim potrebama. Imao je samo jedan cilj: unaprijediti svaki aspekt svog ljubimca. Tako je dodao daljinsko otključavanje/zaključavanje na svih pet vrata, servo upravljač, xenon žarulje, električne podizače stakala, svjetla iznad sjedišta vozača i suvozača, parking senzore, električne sportske retrovizore, naslon za ruku, VW navigaciju, klimu, kuku za prikolicu, alarm, dodatna svjetla na vratima prednjim vratima i mačja oka na stražnjim vratima radi sigurnosti kada se vrata otvaraju, dodatna svjetla u prtljažniku, mini bar i novi radio s CD-om. I kako je rekao, nije se zaustavio samo na tome - čak je tapacirao sva vrata nanovo. Zoranov golf II postao je njegov vlastiti svijet unutar svijeta automobila, mjesto gdje su svaki detalj i svaka promjena izražavali njegovu jedinstvenu osobnost i strast prema ovom vozilu.
Zoran je na zanimljiv način opisao i sav proces prilagodbe:
“Golf II je prva generacija tih golfova bez leptir stakla – tj. bio je gol kao crkveni miš, npr. imao je samo 1 retrovizor i to lijevi. 90 % stvari koje su ugrađene u njega, ja sam sam samcat ugradio. A to ti je sve išlo na zafrkanciju, prvo me rođak zafrkavao kako nema centralno otključavanje jer njegov golf ima i tako sam mu ja ugradio daljinsko otključavanje/zaključavanje na svih 5 vrata. Onda me jedan kolega s posla zafrkavao da sam tako fit čisto iz razloga što vozim golfa koji nema servo i tako mu ja ugradim servo volan. E onda su došla ova moderna vremena pa na cesti vozači jakih auta nisu htjeli obarati duga svjetla i ja mu onda ugradim duple farove sa xsenonima. Par djevojaka s kojima sam se u to vrijeme družio žalile se kako nema svjetla za šminkanje, znate ono iznad glave, pa sam tako onda ugradio svjetla i za vozača i za suvozača, a i za ove što bi trebali sjediti nazad. Jednom prigodom dok je još radio onaj šator u Rastovcima, jedna kolegica me počela "nakiljati" kako je auto staro jer se prozori otvaraju na čekrk i ja mu onda ugradim električne podizače stakala na sva 4 vrata. Sestra se žalila kako nema desnog retrovizora i ne može bočno parkirati, pa mu ja ugradim električne sportske retrovizore, ali ni to nije bilo dovoljno jer teško je parkirati auto ako nema parking senzora, pa tako ugradim i zadnje parking senzore. No, onda je nastao problem jer nisu imali gdje osloniti desnu ruku kada voze, pa ja ugradim i naslon za ruku između sjedišta i naravno promijenim i prednja i zadnja sjedišta, ugradim glanc nova od golfa 4. Jedne godine smo pak išli za Makarsku, a mobiteli su već bili došli i jedan kolega na mobitelu upali navigaciju, kaže kad nema golf dvojka onda mora tako, da bih ja po povratku ugradio i VW navigaciju.
Potom je suputnicima bilo i vruće jer golf nema klimu, pa mu ja ugradim i klimu. Krenuo sam raditi vikendicu na Sebešiću i morao sam voziti sve i svašta, a golf nije imao kuku, pa mu ja i to ugradim. Jedno vrijeme je bio problem s krađom golfova, pa sam mu ugradio blokadu motora, ali naravno meni ni to nije bilo sigurno pa sam ugradio i alarm. Problem je bio i taj što da kada otvoriš vrata, bilo lijeva ili desna, ništa ne svijetli, pa sam mu na prednja vrata u dnu ugradio svjetla, a na zadnja mačja oka. I tako što sam s vremenom bivao stariji iskazala se potreba i za mini barom dok se "vozikam" po Sebešiću i napravim mu i to. Problem mi je predstavljala i rasvjeta u gepeku pa sam mu ugradio još 3 svjetla i eto obzirom da mi je ukraden originalni kasetaš, kupio sam i ugradio radio s CD-om. Bilo je još toga, komplet sva vrata sam nanovo tapacirao, kao i ugradio nove ručke i unutra i van”., istaknuo je Zoran.
Njegova priča svjedočanstvo je o vjernosti, odanosti i ljubavi prema automobilu koji je postao više od vozila. On je postao prijatelj, životni suputnik i dio obitelji. Zoran se možda šali da nikada više neće uzeti golf, ali jedno je sigurno, njegova priča i odnos prema ovom automobilu ostavit će neizbrisivi trag inspirirajući mnoge koji dijele njegovu strast prema automobilima. Zoran Maros i njegov golf su primjer pravog vlasnika, osobe koja je svoj automobil pretvorila u nešto više od metala i stakla - u prijatelja za cijeli život.
Njegov golf je svjedok vremena i svakodnevnog života u Bosni i Hercegovini. Kao vojnik, Zoran je s ovim automobilom prošao kroz mnoge gradove i mjesta, svjedočeći promjenama i izazovima koje je Bosna i Hercegovina prošla. Golf je postao simbol njegove životne priče i putovanja. Svaka nova promjena i dodatak na automobilu odražavali su trenutak ili izazov u njegovom životu. Ovaj golf nije samo automobil, već i umjetničko djelo koje je ovaj Novotravničanin stvorio vlastitim rukama. I tako, golf „dvojka“ postao je njegova priča o snalažljivosti, odanosti i beskrajnoj kreativnosti. Njegova priča pokazuje kako jedan automobil može postati puno više od prijevoznog sredstva - postati dio obitelji i prijatelj u svim vremenima.
Zoran Maros i njegov golf nastavljaju svoje životno putovanje prolazeći zajedno kroz nove izazove, a podsjećajući da strast nikada ne blijedi i da se prava veza s automobilom gradi tijekom vremena.
Notra.ba
