Cjelodnevnim programom koji se sastoji od odavanja počasti poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima te civilnim žrtvama rata, travnički Hrvati u srijedu 8. lipnja obilježit će 30 godišnjicu zločina i progona u proteklom Domovinskom ratu.
Obilježavanje „Dana stradavanja Hrvata općine Travnik“ počinje u 10 sati polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred Spomen obilježjem Bikoši u selu Maljine gdje će potom biti služena i misa zadušnica. Program obilježavanje se nastavlja u 14 sati kod Spomen obilježja na „Ovnaku“ u župi Brajkovići gdje će također biti položeni vijenci, upaljene svijeće i služena misa.
Program završava u 17 sati na groblju Prahulje uz vijence, upaljene svijeće te misu za sve poginule branitelje i stradale civilne žrtve proteklog rata u kojemu je 8. Lipanj '93. upisan najcrnjim slovima. A općoj agresiji Armije RBiH na hrvatske prostore općine Travnik početkom lipnja '93. godine Hrvati Travnika, osobito župa Guča Gora i Brajkovići teško su stradali.
Krvavi pohod Armije RBiH započeo je u Prićima u Mjesnoj zajednici Kraljevica u kojoj su 5. Lipnja '93. pripadnici Armije RBiH okrutno ubili petogodišnje dijete, 80-godišnju staricu i njezinog gluhonijemog sina. Bio je to početak, a najcrnju stranicu svojeg stradanja travnički Hrvati ispisuju 8. lipnja, kada u agresiji Armije R BiH potpomognute mudžahedinima, stradaju hrvatski civili i vojnici, ali i katolički vjerski objekti, kuće i imovina Hrvata u župama Guča Gora i Brajkovići.
Obrana ovog dijela općine Travnik bila je dodatno teška zbog činjenice da su hrvatska i muslimanska sela tik jedna uz druge i međusobno su isprepletana. Obraniti se na takvom prostoru bilo je skoro nemoguće i zbog zemljopisnog položaja koji je omogućavao agresoru prodor s različitih strana te su Hrvati koji su se našli u okruženju mogli jasno na horizontu vidjeti vojsku koja dolazi protjerati ih iz njihovih domova, ubiti i opljačkati.
Hrvatski su branitelji činili sve što je u njihovoj moći kako bi obranili ovaj dio Travnika, tri su puta vraćali crte obrane na Ovnaku zajedno s pripadnicima Zeničke brigade HVO-a. Ali jednostavno, bilo je nemoguće obraniti se od četvorostruko brojnije i daleko bolje naoružanih postrojbi 7. Muslimanske brigade i 307. Krajiške Brigade Armije RBiH, kažu sudionici događaja.
U sastavu spomenutih postrojbi Armije RBiH bili su i mnogobrojni borci iz islamskih zemalja koji podižu kampove u Travniku, u mjestu Orašac, prije rata etnički čistom hrvatskom selu, a za glavno sjediše odabiru mjesto Mehurić, uz put koji iz Travnika vodi prema Zenici. U početku agresije na hrvatske prostore općine Travnik, Armija RBiH u selu Bikoši zarobljava skupinu od 37 hrvatskih civila te ih strijelja. Tijela njih 19 još nisu pronađena.
U mjestu Orašac mudžahedini su odsijecanjem glave počinili ritualno ubojstvo Dragana Popovića. Identičan način smaknuća zarobljenika godinama poslije primjenjivali su i pripadnici zloglasne Islamske države ISIL-a diljem svijeta. Nakon pada Brajkovića i Guče Gore, veći dio Hrvata protjeranih iz sela spomenute dvije župe, utočište pronalazi u Novoj Biloj. Pripadnici postrojbi HVO-a također.
Prema podacima stradalničkih Udruga, s područja općine Travnik tijekom rata protjerano je 19. 600 Hrvata. U srpskoj te potom agresiji Armije RBiH u ovoj je srednjobosanskoj općini stradalo 428 hrvatskih branitelja, a živote u izgubila i 124 civila. 20-oro djece ostalo je bez oba roditelja, 540 bez jednog. 27 obitelji izgubilo je po dva ili više članova obitelji.
Notra.ba
