Silvio Ilinković 20-godišnji je nogometaš Hrvatskog športskog kluba Zrinjski, a svoje prve nogometne korake započeo je u NK Novi Travnik odakle je prešao u NK Romari u Vitezu, da bi se potom dokazao na probi kod NK Široki Brijeg. Nakon “sezone” u Širokom njegov potencijal i talent uvidjeli su i hrvatski prvoligaši, a najveću želju da ga dovede u svoje redove imao je HNK Rijeka, čiji je nogometaš još uvijek. Ipak, posudbe su za mladog igrača nekada sjajna “odskočna daska” za dalje, a upravo je sjajna sezona posudbe u HŠK Poušje za ovog Novotravničanina značila novi korak. Silvio je prešao u redove aktualnog prvaka BiH, HŠK Zrinjski, a u svojoj prvoj sezoni zabilježio je sjajne nastupe u “dresu s lentom”, te je veliki broj utakmica započinjao među prvih jedanaest..
O samim počecima karijere, uspomenama iz Novog Travnika, prijateljstvu i nogometu općenito više pročitajte u nastavku intverjua koji je ovaj sjajni mladić i nogometaš dao za portal Notra.ba:
Vratimo se na početak, karijeru si započeo u NK Novi Travnik, a potom si prešao u NK Romari, kakve te uspomene vežu za početak nogometne karijere i pomenute klubove?
“Nogometom sam se počeo baviti od prvog razreda osnovne škole i sjećam se da je bilo jako puno djece. U sjećanju su mi ostali trener Ivan Rezdeušek i Miroslav Raguž iz Novog Travnika, te razni turniri koje smo igrali u Lašvanskoj dolini. U NK Romari moja karijera je krenula uzlaznom putanjom jer smo tu već išli na turnire po Hrvatskoj, a i šire. Samim time to je predstavljalo veći izazov za mene, a upravo sam u tom razdoblju upoznao suigrače koji su mi danas iskreni i najbliži prijatelji. Također bih istaknuo kako je gospodin Bojan Rajković napravio sjajnu priču sa svojim klubom, te kao i ja sva djeca imaju priliku ozbiljno trenirati i posvetiti se sportu na najbolji mogući način uz odlične uvjete.
Kao 16-godišnjak odlaziš u Široki Brijeg, što ti je u tom trenutku bilo najteže, odvojenost od obiteljskog doma ili prilagodba na novu okolinu?
“Bio je to veliki izazov u ranim godinama, a do Širokog sam došao putem kampa gdje sam zadovoljio uvjete. Godinu dana sam proveo tamo, a odvojenost od obitelji možda je bila najbolja stvar u tom trenutku za mene kao mladu osobu. I u Širokom sam imao dobro društvo, nastavio sam i školovanje, te sam se na kraju dobro snašao i problema nije bilo. Bio sam zadovoljan.”
Potom se događa HNK Rijeka, kakva su iskustva bila u Hrvatskoj?
“Tadašnji, a i sadašnji menadžer prepoznao je moj talent, te smo dogovorili suradnju u kojoj je on htio da napravim korak unaprijed. Ispalo je dobro po mene, mislim što reći za Rijeku. Hrvatska liga je priča za sebe, kako u seniorskim natjecanjima, tako i u omladinskim. Prva godina u Rijeci mi je bila zaista teška u svakom pogledu, ali su mi nakon nekog vremena došli i roditelji, te smo svi skupa živjeli tu tri godine i eto nekako je prošlo. Također istaknuo bih kako su uvjeti rada daleko bolji u odnosu na bh. standarde, a brzina nogometa je presudna razlika.”
Sjajna epizoda u HŠK Posušje zapravo te i „gurnula“ u HŠK Zrinjski, kako je to izgledalo?
“Za svakog mladog igrača bih preporučio posudbu jer je jako mali broj nogometaša koji automatski iz omladinskog pogona dolaze do seniorske ekipe. U mom slučaju se to pokazalo zaista točno, a kada sam otišao iz Rijeke u Posušje mnogi su mislili kako je to pad i korak unazad u karijeri. Godinu dana sam šutio i radio, a sezona je ispala odlična. Zrinjski me zapazio i sada sam tu.”
U Zrinjskom si se odlično snašao, upao si u prvih 11, kakva je atmosfera u ekipi?
“Kada sam stizao u Zrinjski zaista nisam očekivao da će biti ovako dobro. Nisam očekivao da će mi klub, igrači i grad tako dobro “sjesti”, a “kliknuli” smo na prvu. Atmosfera u klubu je obiteljska i zaista da sam birao sam, mislim da ne bih bolje odabrao.”
Vođeni trenerom Sergejem Jakirovićem došli ste na prag Konferencijske lige, ali ste ispali nakon nevjerojatne utakmice protiv Slovana iz Bratislave?
“Igranje u Europi bilo je veliko iznenađenje za mene jer nisam to očekivao. Trener je zaista posložio ekipu i uspio je i mene “ubaciti” u ekipu, a radi se o zaista zahvalnom treneru. Jako malo nam je nedostajalo u toj utakmici, no još uvijek nisam siguran što se dogodilo. Taj poraz i ispadanje u posljednjim minutama s igračem više nešto je nevjerojatno. Možda bi to bilo najbolje opisati jednom rječju - nogomet.”
Zanimljiva je činjenica da si došao iz HNK Rijeke u Zrinjski, a tvoj sada već bivši trener Jakirović prešao je u redove Rijeke?
“Da, zanimljivo. Imam još pola godine u Zrinjskom, a prema ugovoru bih se trebao vratiti u Rijeku gdje bi me trebao dočekati trener Jakirović. Ne znam, zaista zanimljiva činjenica..
U kvalifikacijama za Ligu prvaka zaustavio vas je moldavski Sheriff i drugi Novotravničanin s druge strane, Stjepan Radeljić?
“Iskreno, Radeljić me iznenadio dobrim igrama protiv nas, a vidjelo se odmah da ima to vodstvo u sebi. Iako ja te susrete nisam igrao, on je uistinu bio predobar, a zanimljiva je činjenica da smo se sreli baš u Ligi prvaka.”
Zrinjski je trenutno jesenski prvak Premijer lige BiH s 3 boda ispred drugoplasiranog Širokog Brijega, može li Zrinjski obraniti naslov?
“Vjerujem da može, ako sve bude išlo prema planu. Vjerujem u ekipu, a koliko će se mijenjati ekipa nisam upoznat s time trenutno. Možda bi mogao doći još neki igrač, no u obranu naslova ne sumnjam!”
Krunoslav Rendulić novi je trener mostarske momčadi, jeste li se imali prilike upoznati i kakvi su dojmovi?
“Ne poznajem ga dovoljno, ali kažu da ima sličan put kao Jakirević. Bude li bar mali dio kao Jakirović mislim da će to biti jako dobro.”
Kakvo je stanje što se tiče ozljeda, pred kraj sezone nisi konkurirao za nastupe?
“Kada smo ispali protiv Slovana imao sam manju ozljedu, a posljednja je došla u pretposljednjem kolu, mada mislim da mi se nakupilo dosta utakmica. Ove sezone sam već sada odigrao minuta kao prošle cijelu, stoga mislim da je to razlog. Sada sam se potpuno oporavio, treniram po programu koji smo dobili za pauzu i spreman dočekujem nastavak sezone.”
Novotravničani te imaju prilike vidjeti na tribinama Gradske sportske dvorane gdje s prijateljima pratiš 39. Božićni malonogometni turnir, kakvi su utisci – tko osvaja?
“Da, svake godine sam tu i oduvijek pratim turnir. Moj otac je igrao na turniru u Novom Travniku i oduvijek mi je pričao detalje s utakmica turnira. Turnir je dobar i ove godine, tu je dosta kvalitetnih igrača i zaista se ima što pogledati. Tko osvaja? (smijeh) .. Ne znam, svi su odlični.”
Jesi li pratio proteklo Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru? Što kažeš na nove prvake Argentince i broncu Hrvatske?
“Baš nakon utakmice za treće mjesto između Hrvatske i Maroka sam spominjao kako nisam imao osjećaj da će Hrvatska doći do toga. Veliki je to uspjeh, a pogotovo kada se sjetim koliko se kroz priče spominjala bronca iz ‘98. i taj povijesni uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije. A što onda tek reći na srebro iz Rusije i sada ovu broncu - nevjerojatno. Messi i Argentina mi nisu previše dragi, no sretan sam ipak što je Messi došao do toliko željenog trofeja, čisto zato da se ne može reći kako je C. Ronaldo bolji.”
Kada smo se već dotaknuli reprezentacija, u 2022. godini nastupio si jednom za U-21, a jednom za U-20 reprezentaciju BiH?
“U BiH sam prošao kroz sve selekcije, a sada igramo kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Posljednju utakmicu protiv Bugarske koju smo dobili sam propustio, a mislim da možemo daleko. Potrebno se još malo uigrati, no ne sumnjam u ekipu.”
Koliko često si u Novom Travniku i što je prva stvar koju učiniš kada se vratiš u naš grad?
“Posljednjih pola godine nisam dolazio nikako, a nekada se pak dogodi da sam u 2 do 3 mjeseca tu samo jednom. Prvo što uradim je obilazak prijatelja i ispijanje kave! Gledam i odmarati, biti tu u gradu, zapravo ništa posebno.”
Koliko je zapravo teško biti na vrhunskoj sportskoj razini danas i doći do premijerligaškog nogometa, te što bi poručio mladim nogometašima naše sredine “koji tek dolaze”?
“Uvijek se spominju uvjeti za koje smo nažalost “zakinuti” u startu, a da smo negdje drugo možda bi zaista bilo i lakše. Iskreno, vjerujem i da se unatoč tome opet može svojim predanim radom i trudom doći daleko, te da ćeš “iskočiti” kad-tad. Ukoliko imaš i talent pored svega toga, ne možeš ostati neprimjećen.”
Tek ti je 20 godina, a već par sezona igraš na vrhunskoj premijerligaškoj razini, gdje se vidiš za par godina i kakav je plan za budućnost? U kojem klubu si kao dječak sanjao da ćeš zaigrati jednog dana?
“Ne gledam puno u budućnost, no nakon ove sezone možda bih najviše volio vratiti se u HNL, najviše zbog uvjeta. To mi je prvi plan za sada, pa ćemo vidjeti kako će biti. Kao dječak sam favorizirao Barcelonu, a sada mislim da bi uspjeh bio zaigrati u bilo kojem timu “Lige petice”., zaključio je za portal Notra.ba, Silvio Ilinković, nogometaš HŠK Zrinjski.
Ovaj nogometaš zaista je primjer kako se mladi čovjek treba ponašati jer u razgovoru tijekom intervjua "odaje se" da je to sjajno odgojen mladić koji je uspio raditi ono što u životu najviše voli - igrati nogomet. Silvio Ilinković počeo je s Gradskog nogometnog stadiona u Novom Travniku, a u samo 20 godina prošao je kroz niz klubova gdje je igrao sjajan nogomet. Njegova karijera ide uzlaznom putanjom, te mu od srca želimo da ga u nastavku karijere ozljede zaobiđu, te da nastavi “sanjati” svoju nogometnu priču.
Sretno!
Notra.ba
