Na području Općine Novi Travnik djeluju dva lovačka društva, Lovačko društvo „Pavlovica“, te Lovačko društvo „Srndać“. Oba lovačka društva trenutno su neaktivna (ne rade svoju zakonsku zadaću) već skoro pet godina jer „zakon“ Županijskog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nalaže, kako ističu iz Lovačkog društva „Pavlovica“ nelogična rješenja i regulative. Tim povodom razgovarali smo s tajnikom Lovačkog društva „Pavlovica“ Novi Travnik, gospodinom Dominkom Mlakićem, iza čijih stavova i mišljenja stoje odluke Upravnog odbora i Skupštine na čelu s predsjednikom..
Nepisani "Zakon o lovstvu Županijskog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva" nalaže djelovanje samo jednog lovačkog društva ili udruge na prostoru jedne općine, odnosno na prostoru jednog lovišta.. Pitanje koje se automatski postavlja je: „Što je s postojećim udrugama?“ U ovom pogledu na primjeru Lovačkog društva „Palovica“ bitno je istaknuti kako društvo djeluje od 1953. godine, što znači da bi sljedeće godine obilježili 70 godina rada i postojanja..
Nepisani "Zakon o lovstvu" ovog Ministarstva također nalaže djelovanje jedne udruge (sveobuhvatne, bez obzira na broj društava u općini) koji bi zapravo dijelili jedno zajedničko lovište, kao članovi. Naš sugovornik ističe kako je iza zadnjeg rata djelovao veći broj društava, postojećih i svako društvo je dobivalo godišnje rješenje, imalo svoje neimenovano lovište. Vidjelo se, lovišta i ne predstavljaju problem, a ni lovci nisu bili problem. Zapravo problem nastaje kada odgovorni trebaju sve staviti u zakonske okvire. Suradnja društava na nezakonit način se zahtijeva pod prijetnjom, ultimativno, kako od politike tako i od nekih lovačkih društava bez potpore članstva.
Posjedovanje lovišta za jedno lovačko društvo znači preuzimanje velikog djela odgovornosti od strane šumarije, u vidu očuvanja šume, divljači, ali i konstantnog nadzora u vidu praćenja krivolovačkih aktivnosti i stajanju na kraj istim. Trenutno vidimo da šumarija nema kapacitet lovačkih društava i da divljač ispašta, ispaštaju građani, a krivolov se besramno provodi.
Lovci ne prihvaćaju takvo stanje koje formira pogrešnu sliku lovaca i lovstva, a oni su u toj situaciji zaista nemoćni.
„Ovaj zakon je lovačka društva na području Novog Travnika i Uskoplja stjerao u kut. Ukoliko jedno društvo ne želi lovište za sebe (u Novom Travniku LO Srndać ne želi lovište) i prihvatiti odgovornost za svakvog svog pojedinačnog člana i tražiti odgovornost od pojedinca, za viši cilj, onda je udruživanje korisnika na području općine potpuno neprihvatljivo i na kraju zapravo kontraproduktivno. Naš cilj je omogućiti svakom društvu njegovo lovište uz prihvaćanje pune odgovornosti koja dolazi posjedovanjem jednog lovišta“, ističe tajnik Lovačkog društva „Pavlovica“ Novi Travnik, Dominko Mlakić.
Ovo društvo je prvo čak 2017. godine pokrenulo inicijativu da se osnuje jedna Udruga od oba lovačka društva na području Općine Novi Travnik i osnovano je. Potpisan je sporazum o suradnji u takvim okolnostima. No, nakon početnog dogovora i osnivanja zajedničkog lovačkog društva, sve je ubrzo palo u vodu zbog gore navedenih razloga. Brzo se vidjelo da je ne-provođenje potpisanog sporazuma imalo cilj pokazati da udruge osnivači više nisu potrebne. Dobra namjera i potpisan sporazum su izigrani na bahat način uz vjetar u leđa od politike iz ministarstva.
"Kao kazna nama koji se opetovano pozivamo na zakon demonstrirana je sila. Lovišta su od strane Ministarstva formirana suprotno zakonu o lovstvu, a tako i dodijeljena lovačkim udrugama u 10 preostalih općina. Nitko, čak ni oni koji kontroliraju provedbu zakona, čak niti s federalne razine ne vide problem u bezakonju. Problem smo mi koji smo žrtvovali lov, ono zbog čega postojimo jer inzistiramo na zakonu, jer rušimo ograde torova u koje nas stavljaju. Neviđen primjer samo u Središnjoj Bosni. Poslušni su dobili pravo lova na razdoblje od 10 godina, dok lovačka društva Novog Travnika i Uskoplja ovise o svojim „kolegama“, te loviti ne mogu dok ne dođe do dogovora ili ujedinjenja.", razočaran je Mlakić.
Iz Udruge ističu kako zapravo sve diktira politika pojedinaca (ne mali lovci koji zajedno love) čije „usijane ratne glave“ još uvijek žive u 90-im godinama prošlog stoljeća, te se još uvijek neki bore za pobjedu.
„Želimo samo pravednu provedbu zakona o lovstvu koji bismo s radošću poštivali i provodili. Želimo omogućiti svakom društvu njegovu neovisnost kao što je to bilo u prošlom vremenu, a ukoliko društva međusobno žele ostvariti suradnju u lovištima, tko je tu da ih spriječi, a tko je tu i da ih prisili, naravno sve dok se zakon poštiva?“, pita se Mlakić.
Tajnik LD "Pavlovica" ističe kako se čak od 2017. godine kada zapravo više i ne love, broj članova ovog društva znatno povećao, a i u protekloj godini ostvarili su rast u vidu 15 novih članova koji su položili lovački ispit.
„Ljudi su svjesni da nam se pogrešan (nepisani) zakon nameće i upravo iz tog razloga nas žele podržati“.
Ono što je tužno pored svega je zapravo činjenica da na kraju ispašta divljač koja se ovakvim aktivnostima Ministarstva itekako zanemaruje. Lovačko društvo „Pavlovica“ je više godina vršlo besplatno pošumljavanje i odazvalo se na svaki poziv o suradnji sa šumarijom, kroz svoje aktivnosti bavi se održavanjem šumskih putova, surađuju s planinarima na održavanju planinarskih staza i ruta, promovira se turizam, prehranjuju i divljač koja bi bez njihove aktivnosti davno nestala, a ako se nastavi neodgovorno gospodarenje, uskoro ćemo svjedočiti prekidu svega.
Postavlja se pitanje: „Je li moguće postići provedbu zakona o lovstvu, kojim će biti zadovoljni najprije lovci, a tek onda političari?“ Drugo pitanje koje vuče prvo je: „Treba li ovakvim metodama nepoštivanja zakona poput ovoga dopustiti krivolov i istrijebljenje divljači, da bi političari shvatili što gube? Pitanja je dakako puno, odgovor jedan, provedemo sve zakone ili promijenimo.
Iz ovog lovačkog društva su ipak optimistični i nadaju se da će naići na razumijevanje vlasti, koje do sada nisu imali. Cilj nije podjela, cilj je međusobna suradnja uz korektan odnos i odgovornost svakog pojedinog člana, ali uz zakon koji lovcu omogućava lov i brigu o divljači, a ne „prepiranja“ i sudske akte.
Pitanje koje se postavlja za kraj je: „Zašto Županijsko ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva želi ujedini društva i smanjiti broj lovišta? ; „Radi li se o političkim prepucavanjima kojima je cilj daleko veći, skriveniji i zlonamjerniji, a to je da se ugase pojedina društva sa dugogodišnjom tradicijom?“
Notra.ba
