Predaje o kamenim svatovima nisu ograničene samo na prostor Južnih Slavena. Oštre litice na stijenama ili travnate površine s nadgrobnim pločamačije postojanje lokalno stanovništvo objašnjava svatovskom tragedijom, nalazimo i u Češkoj, Poljskoj, Baltičkim zemljama, Velikoj Britaniji pa i u Južnoj Americi. Ovu tematiku u pisanu hrvatsku književnost prvi je uveo August Šenoa kada je objavio povjesticu „Kameni svatovi“ u Vijencu 1861. Služeći se upravo usmenom građom objasnio je postanak kamenih litica na obroncima Medvednice.
Kletva, kao uvjet da se ostvari tragedija, dio je prepoznatljivog modela koji susrećemo kada su u pitanju kameni svatovi. Kletva spada u usmeno-retoričke oblike s magijskom funkcijom u cilju nanošenja zla nekom subjektu. Pored majčine, u predajama o kamenim svatovima pojavljuje se i djevojačka, a na našim prostorima tragediji mogu prethoditi i napadi protivničke vojske pa su Turci čestokrivci za nesretni završetak svadbene svečanosti.
Nekropola stećaka – Maculje kod Novog Travnika, poznatija kao Kameni svatovi, nastala je, vjerojatno, u drugoj polovici 12. stoljeća. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika 2007. godine donijelo je odluku kojom se ovo povijesno područjeproglašava nacionalnim spomenikom, a od 2016. uvrštena je na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Među lokalnim stanovništvom postoje četiri predaje o nastanku Nekropole. Jedna kaže da je majčina kletva uzrokovala tragediju jer nije bila zadovoljna sinovim izborom, druga kaže da je hladna mećava zauvijek zaustavila svatove na svom putu, treća kaže da su Turci presreli svatovsku povorku, a četvrta govori o močvarnom tlu koje je progutalo svatove.
Druga poznatija lokacija kamenih svatova u srednjoj Bosni nalazi se u Gračanici kod Bugojna. S desne strane rijeke Bunte, na uzvisni od stotinjak metara, strše stijene čiji oblici podsjećaju na ljudska tijela. Poznata predaja o ovom prirodnom fenomenu kaže da su svatovi Ante Bandulovića išli u Veselu stražu po Janju Grgurevićevu. Na tom putu kod tzv. mjesta Čoban-kamena svatovi su pri prolasku zamutili rječicu Buntu gdje je neudana Mara prala rublje. Mara je izgovorila kletvu, a svatovi su zauvijek ostali na tom mjestu.
Na području srednje Bosne postoji još nekoliko lokacija gdje možemo naići na slična kazivanja, npr. Stojkovići kod Novog Travnika i Suhi dol kod Travnika. Nažalost, većina ovih spomenika danas je prepuštena korovu, ali to ne znači njihovo brisanje iz kolektivne memorije ljudi koji svakodnevno borave na tim prostorima. Kameni svatovi na bilo kojoj lokaciji svjedoče o bogatoj povijesti i, možda važnije, posredstvom usmene predaje otvaraju važna moralna pitanja.
I.V.
