Apsurdi i zanimljive priče o tome kako se održavaju javne rasprave na razne teme, navodno kako bi se čulo mišljenje građana, mada vlast ostaje uglavnom gluha na to mišljenje i odluke donosi prema svom nahođenju i stranačkim, osobnim ili čak koruptivnim interesima, primjetni su širom Bosne i Hercegovine.
Najnoviji slučaj se dogodio u Travniku, gdje je organizirana posljednja od 6 javnih rasprava po općinama Srednjobosanske županije, povodom Nacrta izmjena i dopuna prostornog plana SBŽ, koju su eko-aktivisti iz te županije dugo čekali. Zbog dijela koji se odnosi na mini hidroelektrane, prije svega.
Javnu raspravu je organizovalo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBŽ, koje je 21. siječnja dostavilo općinama nacrt izmjena i dopuna prostornog plana kako bi ih učinile dostupnim svim zainteresiranim građanima.
Prema izjavi Lejle Salkić, iz navedenog ministarstva, javne su raprave organizirane s ciljem “da se preispita uloga općine u okviru prostornog plana”, pri čemu je istaknula ulogu i značaj svakog pojedinca i njegovog mišljenja.
“Svaki građanin je sudionik u ovom procesu i ima pravo kao i mogućnost da pisano, elektronski dostavi svoje sugestije, pohvale i informacije o planu”.
Da javna rasprava ne bi bila neformalna pričaonica i da bi se stvorila bar formalna mogućnost da se svako argumentirano mišljenje zaista ozbiljno razmotri, u nastavku, potrebno je da se na njoj vodi zapisnik. Koji se naknadno dostavlja Ministarstvu, s kompletnim materijalom i sa svim ostalim primjedbama, kako bi se mogla napraviti zbirna knjiga primjedbi koju će Ministarstvo razmatrati.
No, u Travniku je na polovici javne rasprave primjećeno da nitko ne vodi zapisnik. Iako je, po Ministarstvu, to bila obaveza Općine.
Iz Ministarstva, koje je preuzelo vođenje zapisnika – od pola rasprave – tvrde da ništa nije propušteno i da će zapisnik biti kompletiran. Međutim, građani iz neformalne grupe “Dižimo glas za naše rijeke” tvrde da je napravljeno niz propusta na ovoj raspravi, počev od toga da nije bilo potpisivanja sudionika, da se zapisnik nije vodio sve dok građani to nisu zahtjevali, a da općina nije ni znala da to treba da vodi. Nadalje, javna rasprava nije snimana, nije bilo prisutnih medija i najvažnije – nije donesen zaključak.
Postavlja se pitanje kako se javna rasprava može završiti bez zaključka? Pa može kada se raspravlja o ključnoj temi u ovoj županiji – mini hidroelektranama. I kad prostorni plan, uprkos protivljenju lokalnih udruženja i građana i uprkos svim upozorenjima na pogubne posljedice i zanemarivu društvenu korist od njihove izgradnje, pored više od 40 postojećih, predviđa gradnju novih 38 mini hidroelektrana u ovoj županiji.
Građani, prije svega oni okupljeni oko neformalne grupe organizacija civilnog društva “Dižimo glas za naše rijeke”, koja je već i ranije uputila zahtjev nadležnima za brisanje planiranih mini hidroelektrana na području općine Travnik, iz prostornog plana SBŽ, su i na održanoj javnoj raspravi izložili svoje primjedbe i ponovili zahtjeve. I pozvali nadležne organe vlasti da postupaju odgovorno.
S druge strane, Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH je još u lipnju prošle godine usvojio Deklaraciju o zaštiti rijeka i izglasao zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana na cijeloj teritoriji FBiH, a Vlada FBiH uputila je u proceduru Nacrt Zakona o dopunama Zakona o električnoj energiji FBiH kojim se potpuno prekida izdavanje energetskih dozvola za male hidroelektrane.
No, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBŽ sve to (mišljenje građana, Parlamenta, struke,…) nije dovoljno. Nego, nakon održane javne rasprave traže od općinskih vijeća da se izjasne u vezi s izdatim koncesijama.
Objašnjenje je, navodno, loše dosadašnje iskustvo.
“Mi tražimo od općinskih vijeća da se izjasne u vezi s izdatim koncesijama, jer upravo ona daju suglasnost za iste, koju kasnije (pod pritiskom građana – op.a.) ponište. Zato mi tražimo da se oni jasno izjasne po tom pitanju, jer je najviše primjedbi na javnoj raspravi i bilo na dodijeljene koncesije.”
I tako…
“Mi sada čekamo da općinsko vijeće Travnika reagira mada čisto sumnjamo da će se išta dogoditi, jer sve je to politika.”, kaže Indir Melić iz lokalnog Udruženja sportskih ribolovaca. I dodaje:
“U ovom prostornom planu planirano je osam novih MHE na rijeci Ugar, na neki tok od 40 kilometara. Nije nam jasno, da ministarstvo okoliša, umjesto da štiti okoliš, upravo radi suprotno”.
Na stranu priča o tome ko je više odgovoran – Ministarstvo, odnosno Županija ili Općina, činjenica je da ne štiteći životnu sredinu, posredno, vlast ne štiti ni ekonomske interese ovdašnjeg stanovništva. Ili, riječima Jakuba Čogića, mještanina sela Mudrike, na Vlašiću:
“Izgradnjom MHE naš status turizma se smanjuje, takoreći ukida, i samim tim mi kao mještani nemamo mogućnosti plasirati naše proizvode”.
Osim u Travniku, očekuje se odluka i drugih općinskih vijeća u Srednjobosanskoj županiji. Pa, tako npr. i Hrabre žene Kruščice, koje se već godinama hrabro i uporno bore protiv izgradnje mini hidroelektrana na rijeci Kruščici, čekaju 21. travnja kada će se Općinsko vijeće Viteza izjasniti o ovoj temi.
A građanima Travnika preostaje jedino da čekaju novo zasjedanje općinskog vijeća, kako bi saznali da li će vijećnici koje su izabrali, zaštititi interese građana koji su ih izabrali ili će se odlučiti da štite interese pohlepnih ulagača i s njima povezanih koruptivnih grupa i pojedinaca. Kojima je besmisleno govoriti o potrebi zaštite prirode i o ekonomskim interesima građana jednog područja.
Antikorupcija.info
