Rasema Herceg rođena je Novotravničanka, spisateljica je knjiga za djecu, te nastavnica vjeronauka. Rasema je unatoč koronavirusu uspjela objaviti svoju prvu knjigu za djecu „Kad škola dođe“. S Rasemom smo razgovarali o ljubavi prema čitanju, radu s djecom, njenim knjigama, ali i o životu u Novom Travniku.
„Nekada kažem da je bilo divno u odnosu na sada, ali mi je i sada lijepo. Na mnogim poljima sam uspješna, imam lijepo društvo i prijatelje raznih uvjerenja i nacionalnosti, te tako mogu reći da sam zadovoljna.“
Rasema je oduvijek voljela čitati i to kaže, baš sve. Čitala je dječije, ljubavne, kaubojske, romane, ljekovite, povijesne, vjerske.. Zapravo sve što je „došlo pod ruku“. Često je upoređivala Kur'an i Bibliju i u njima našla mnoštvo stvari koje se nadoponjuju.
Piše od djetinjstva, a radove je objavljivala i kao dijete. Pisala je dječije pjesmice, a pisala je i drugoj djeci. Dobijala je razne nagrade i prijavljivala se na razne natječaje za literarne radove, a onda je odjednom sve stalo. Zaposlila se kao nastavnica vjeronauka, a napisane stvari je spremila u paket i odnijela u podrum.
Za sebe kaže da zaista voli čitati sve, te da ima mnoštvo zanimljivih pisaca stoga nema uzor. Uvijek je drugačije gledala na djela Jesenjina i Lorce, a dobijala je razne komentare na račun svoga pisanja, poput: „Ostavi se pisanja vidiš da se mnogi pisci ubiju ili često nemaju što jesti.“..
Kaže da je teško živjeti od pisanja, te da su zaista mnogi autori teško živjeli što je možda na neki način utjecalo na nju, te je pisanje „zakopala duboko u sebi“.
Ipak kako je često na raznim seminarima pisala, a stoga morala i objaviti dosta sadržaja odlučila se ponovno posvetiti pisanju. Imala je niz preporuka, te je sve odlučila pripremiti za objavljivanje . Ipak opet je dosta stvari uradila sama jer nitko kasnije nije bio zainteresiran da njena djela ugledaju svjetlo dana. U suradnji s prijateljima i kolegama nastavnicima uspjela je lektorirati i uvrstiti par recenzija što je dovelo do objalvjivanja prve knjige Raseme Herceg, „Kad škola dođe“.
Ističe kako je sama osmislila i naslikala naslovnu stranicu, a stvari su krenule na bolje jer je već dobila par donacija, a podršku je dobila i za vrijeme promocije knjige od strane Ministarstva obrazovanja Srednjobosanske županije.
Za svakog autora najteži je proces do objabljivanja knjige, izdvajanja iz mase i dolaska do stupnja prepoznatljivosti. Rasema kaže da je svaki proces sam po sebi specifičan, ali da dođe i prođe. Piše u svakom stanju stoga joj je to najlakši dio, a obaveze koje sa sobom donosi objavljivanje su nešto sasvim drugo.
Komentari nakon prvog izdanog djela su odlični, a kaže da još nije čula niti jedan negativan. Pohvale je dobila sa svih strana, a najdraži su zasigurno od onih za koga je knjiga i napisana, od djece. Pored toga dobila je i stručne pohvale Univerzitetske nacionalne biblioteke da na drugo djelo ne čeka dugo..
Kolege, suradnici i obitelj pozitivno su reagirali i reagiraju na njeno pisanje. Inspiracije ne nedostaje, a Rasema je jednostavno objasnila kako ju pronalazi: „Inspiracija – svaka situacija u trenu.“
Rasema ističe da rad s djecom donosi važne zadatke i uloge, a jedna od njih je svakako i uloga zamjenskog roditelja, osobito kada si u situaciji razrednika. Ističe kako nikada nije imala problema s učenicima ili njihovim roditeljima, te rado obavlja svoj posao.
Za budućnost se ne treba plašiti jer Rasema najavljuje kako se za neke stvari već pišu recenzije, a ponovno će biti namijenjene djeci. Pored toga radi i na vjerskoj knjizi, ali još uvijek ima dosta posla.
Ova nastavnica vjeronauka i spisateljica knjiga za djecu zaista može biti inspiracija mnogim mladim ljudima u ostvarivanju svojih snova. Veliki broj mladih se plaši izdvojiti iz mase i objaviti nešto zbog osuda sredine, a Rasema poručuje:
„Treba probati, a ukoliko se nekada i ne uspije s vremenom to više nije ni bitno jer ljubav prema pisanju raste.. Važno je napisati nešto za sebe, a prave stvari će se prepoznati. Moram napomenuti kako je zaista i težak put do obljavljivanja nečega jer to kod nas zaista puno košta, ali vrijedi probati. Kada ima volje ima i načina. Znanje je najveće imanje.“ – zaključila je za kraj Rasema Herceg.
Ovoj Novotravničanki želimo puno uspjeha u nastavku rada s djecom, ali i na autorsko-spisateljskom području. Želimo joj još puno napisanih stranica, priča, knjiga..
KK/Notra.ba
