Sveta tri kralja ili Bogojavljenje, (6. siječnja) predstavljaju završetak božićnih blagdana.
U pojedinim krajevima Bosne uvriježio se naziv Vodokršće. Na taj dan svećenik u crkvi za vrijeme mise obavlja obred blagoslova vode i soli. Prije se taj čin odvijao uoči , no u novije vrijeme voda se blagoslivlja na sam dan Vodokršća. Blagoslovljena ili posvećena voda, sredstvo je koje ima zaštitnu i obnoviteljsku ulogu, a vjera u njenu moć očituje se u nizu radnji koje su tijekom cijele godine ukućani njome obavljali.
Odmah po dolasku s blagoslova vode, svatko od ukućana popio bi malo blagoslovljene vode jer su vjerovali da će biti snažniji i zdraviji. Ona se poslije upotrebljava za blagoslivljanje odnosno škropljenje kuća, svih dobara, blagoslov pokojnika te se odnosi na grobove kako bi se nakon molitve uvijek mogli blagosloviti.
Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup, škropilom, a domaćin, domaćica ili drugi tko od ukućana grančicom, na primjer, šimšira, bora ili jele, prskaju blagoslovljenom vodom osobe, stvari, domove, štale, dvorišta, vrtove i sl. s namjerom da se očiste odnosno zaštite te da se od njih odagnaju demoni. Na području Rame do prije Drugog svjetskog rata na Vodokršće bi prakaraturi donijeli vodu u selo i išli od kuće do kuće škropeći kuće, a ukućanima bi ostavljali vode i soli da imaju preko godine.
Ukućani bi tom vodom škropili sve prostorije u kući, štalu, stoku, voćnjake, njive, vinograde i sve ono od čega bi živjeli. Katolici bi i uoči velikih svetkovina tom vodom škropili kuće, posijane njive ili one koje se tek počnu orati, voće kada navale gusjenice i druge štetočine, vinograde na dan rezanja loze, livade kada je najezda skakavaca. Sol od Vodokršća bi davali stoci kad se razboli, posipali bi telad koja se tek otele.
Ako se tko od ukućana razboli, stavljali bi mu malo soli u jelo ili na jezik. Posebno povjerenje u učinak škropljenja blagoslovljenom vodom imali bi za vrijeme oluje i grada, kada bi s kućnog praga blagoslivljali vodom i križali križem. Kad god se upotrebljava blagoslovljena voda ili sol, molilo bi se Vjerovanje. Mnogi su nosili u maloj zamotanoj krpici malo soli skrivene u džepu ili ušivene u odjeću kao kakvu amajliju.
U franjevačkom samostanu u Kreševu na Vodokršće krajem 19. te početkom 20. stoljeća bio je običaj, kako piše Buljan, da se nakon Zdravomarije blagoslivljaju sobe.
Naime, novački bi meštar tada obučen u plašt, s ministrantima, križem i dva svijećnjaka (čiraka), blagoslovljenom vodom i kadionikom, zaredao po sobama, počev od gvardijanove, te poškropio i pokadio sobu, čestitajući svakom Novu godinu.
Svaki bi misnik meštru nešto darivao: čarape, čavrmu zlatom izvezenu, a neki bi se stari župnici opoštenili i novcem pa i dukatom jer je onda bilo dopušteno služiti se ušteđevinom.
Velimir Bugarin
