Valentina Grganović je Novotravničanka koja uspješno studira na najstarijem Sveučilištu u Europi, Bologni. Za sebe kaže da je ljubitelj planina, putovanja i dobrog druženja s prijateljima i obitelji. Srednju školu završila je u Novom Travniku nakon koje je upisala preddiplomski studij u Zagrebu gdje je provela četiri godine. Nakon toga je odlučila da diplomski studij želi upisati negdje izvan Hrvatske. Prijavila se na nekoliko Sveučilišta, ali je na kraju izabrala ono najstarije u Europi (prema nekim istraživanjima i na svijetu).
Sveučilište u Bologni osnovano je 1088. godine i trenutno je treće najbolje u Italiji. Danas smatra da je to bila odlična odluka. O studiranju, nostalgiji, ERASMUS-u i mnogim drugim temama razgovarali smo s Valentinom:
Porijeklom i korijenima si iz naše Lašvanske doline, a s obzirom da studiraš vani postoji li nostalgija i ako da u kojoj mjeri?
"Iskreno, svatko tko napusti svoj dom na duže vrijeme (bilo radi studiranja, posla ili nekog drugog razloga) često se nađe u situaciji da mu nedostaje mnogo toga iz tvog grada i tvoje države. Postoji uvijek nostalgija za zagrljajem roditelja, kuhinjom, druženjem s prijateljima u najdražem kafiću, ali naučite se nositi s time. Na kraju, ne postoji ništa ljepše vratiti se nakon nekoliko mjeseci i uživati u svakom trenutku."
Na tvom instagram profilu se može vidjeti da si „prošla svijeta“, koja država ili grad ima posebno mjestu u tvom srcu ili ti je ostao u sjećanju?
"Ovdje definitivno moram izdvojiti gradove u kojima sam studirala, a to su Zagreb, Varšava i Bologna. Prije svega radi iskustva, priča i emocija koje me vežu za te gradove i svih prijatelja koje sam upoznala. Turistički gledano, definitivno biram samo jedan grad, a to je Rim. Grad u kojem na svakom koraku živite povijest i kulturu. Grad koji vas skoro na svakom koraku ostavi bez riječi svojim ljepotama. Također, grad u kojem možete pojesti najbolju carbonaru u Italiji! Definitivno bih se voljela vratiti još nekoliko puta. Na kraju, grad koji me također jako iznenadio svojim ljepotama, a i vrlo zanimljivim načinom života je Lisabon."
Studiraš u Bologni u Italiji, jesi li imala poteškoća s jezikom ili nekim drugim tipom barijere?
"Budući da je moj diplomski program na engleskom jeziku, što se tiče Fakulteta nisam imala problema. Naravno, u svakodnevnom životu u Bologni je bilo malo drukčije s obzirom da Talijani jako poštuju svoju kulturu i jezik pa ponekad može biti teško. No, vremenom sam svladala i osnove Talijanskog tako da nije bilo većih problema. Jedina veća barijera koju bih izdvojila je talijanska birokracija koja mi je na početku zadavala probleme i naučila da s Talijanima treba imati (jako) puno strpljenja."
Koja je prednost, a koja mana studiranja izvan BiH?
"Prednosti su mnoge. Izlazak iz te „Comfort zone“ uvijek donosi i dobre i loše strane. Prednosti su definitivno upoznavanje novih kultura i stjecanje prijatelja iz cijeloga svijeta. S druge strane, jedina mana može biti što ste nekada jako daleko od svog doma pa niste u mogućnosti doći kući kada su velike proslave ili blagdani."
Je li studiranje vani zapravo bogatstvo stjecanja novih kultura, upoznavanja novih nacija i kako gledaš na to?
"Definitivno! Upoznati ljude iz cijeloga svijeta vam može mnogo promijeniti pogled na svijet i obogatiti vas. Na primjer, na početku Erasmusa u Varšavi meni je bilo vrlo zanimljivo učiti nove recepte od prijatelja iz Turske i Italije. Na kraju kada se vratite kući, pokušate dijeliti ta svoja „znanja“ s ukućanima ili prijateljima. Također, nakon Erasmusa uvijek imate nova mjesta za posjetiti jer imate prijatelje u različitim gradovima i državama."
Što bi izdvojila kao najteži dio tijekom svog akademskog života?
"Najteži dio je svaki put na početku neke nove avanture. Na primjer, kada sam tek došla u Zagreb bilo je jako teško naviknuti se na život velikoga grada, buke, tramvaja. Također, u Varšavi na početku je bilo teško naviknuti se da sam u domu okružena samo međunarodnim studentima, što je bilo nešto potpuno novo za mene. Hrvatski sam pričala jedino kad bih nazvala prijatelje i obitelj. Definitivno, najteži dio je bio kada sam tek došla u Italiju jer je život bio puno skuplji od onoga u Zagrebu i Varšavi. Na sreću, nakon prva dva mjeseca dobila sam obavijest da sam dobila punu stipendiju te je onda sve postalo mnogo lakše."
Najdraži akademski podvig ili uspjeh na koji si posebno ponosna?
"Najponosnija sam na diplomski rad koji sam pisala zadnjih pet mjeseci i u koji sam uložila mnogo truda. Lijepo je vidjeti da je profesorica također jako zadovoljna, a na kraju i obitelj i prijatelji koji su sa mnom proslavili završetak diplomskog studija preko online poziva. S obzirom na situaciju, nažalost nitko nije mogao doći, ali na kraju je bilo mnogo iznenađenja od mojih cimera koji su se potrudili da taj dan bude i dalje poseban i sretan."
Iskustvo ERASMUS-a i da ti se ukaže prilika odlučila bi se opet?
"Erasmus za mene predstavlja projekt koji mi je potpuno promijenio život. U tih pet mjeseci upoznala sam toliko toga novoga i stekla divne prijatelje iz Italije, Slovačke, Francuske, Turske, Njemačke, zapravo cijele Europe. Također, to je bila odlična prilika za proputovati skoro cijelu Poljsku, ali i ostale države Istočne Europe kao Češku i Latviju. Sveučilište u Varšavi je također nudilo jako zanimljive predmete radi kojih sam kasnije odlučila da se želim više specijalizirati u međunarodnim odnosima i europskim pitanjima. Sve u svemu, to je jedno odlično iskustvo koje bih preporučila svakome."
Poruka za mlade ljude koji se žele odvažiti studirati negdje izvan domovine ili se plaše odvažiti prijaviti na ERASMUS projekte?
"Jedini način da upoznate druge kulture i proširite svoje vidike je tako da se odvažite na velike korake kao što su studiranje vani. Time možete dobiti puno toga u životu i obogatiti se predivnim iskustvima. Naravno, na tom putu može biti mnogo poteškoća i prepreka kao što su jezik, birokracija, priznavanje predmeta ili ocjena, ali na kraju i to prođe i ostaju vam prijatelji diljem svijeta i veliko iskustvo. Uz to, mnoga vrata vam mogu biti otvorena, bilo da se želite vratiti u svoju lokalnu zajednicu ili nastaviti studiranje ili karijeru negdje drugo. Moto koji mi je uvijek pomogao kad je bilo teško i kojeg se uvijek držim je iz jedne Gibonnieve pjesme, a kaže: „Hodaj, nebo strpljive voli…“."
Na instagramu se vidi da uživaš u bosanskoj kuhinji? Stoga, ćevapi ili talijanska pizza?
"Moram priznati da je ovo najteže pitanje! Iskreno, jako uživam u Talijanskoj kuhinji i žao mi je da je inače predstavljena samo kroz tjesteninu i pizzu. Što je najzanimljivije, Bologna se smatra „centrom“ hrane u Italiji, tako da sam uspjela kušati stvarno odlična jela. Naravno, svaki put kada se vratim kući ćevapi su nezaobilazni kao i ostatak naše bogate kuhinje. Da budem skroz korektna, na kraju ovo pitanje mogu odgovoriti jedino tako što ću izabrati maminu pitu ispod sača!"
KK/notra.ba
