Osjećaj da nemamo kontrolu nad svojim životom može voditi u osjećaj bespomoćnosti i dugoročno može ozbiljno narušiti naše mentalno i fizičko zdravlje, a djeca tome svjedoče. Emocije su zarazne i svakako se treba pripaziti prijenosa negativnih emocija na djecu, u ovom slučaju straha i pretjerane brige jer tako ćemo više odmoći nego pomoći djeci, izjavila je psihoterapeutkinja i doktorica psihologije, Radojka Kraljević, s Međunarodnog Sveučilišta Libertas (Zagreb) u razgovoru za Dnevnik.ba.
Radojka Kraljević, certificirana je psihoterapeutkinja i doktorica psihologije, zaposlena na Međunarodnom Sveučilištu DIU Libertas u Zagrebu. U razgovoru za Dnevnik.ba, psihoterapeutkinja Kraljević, govori o mentalnom zdravlju djece i posljedicama korona krize, što dugoročno znači izostanak interakcije s vršnjacima i tomu zašto je važno za djecu da i u "novom normalnom" stvorimo red i rutinu.
korona krize, nastavi u “novom normalnom“ i tomu kako djeci krizu koju živimo možemo postaviti kao izazov i to zabavan.
“Korona kriza utječe na mentalno zdravlje cjelokupne populacije, pa tako i djece. Dosad već provedena istraživanja pokazuju da izolacija i nemogućnost kontakta s vršnjacima ne rade dobro mentalnom zdravlju djece“, kazala je psihoterapeutkinja i psihologinja Kraljević
Djeca i korona kriza: strah, fizičke smetnje, problemi sa spavanjem, bezvoljnost, pa čak i suicidalne misli
“Načini kako to djeca mogu iskazivati su različiti, ovisno o njihovoj dobi. Strahovima, žaljenjem na neke fizičke smetnje, npr. glavobolje, ili pak u vidu poteškoća na planu spavanja i napetosti, nemogućnosti koncentracije, nezainteresiranosti, lošeg raspoloženja i bezvoljnosti, povlačenja u sebe. U nekim slučajevima, to čak ide i do suicidalnih misli“, izjavila je.
Kao i svaka krizna i traumatska situacija, i ova korona kriza, objašnjava psihologinja Kraljević, može imati dugoročne posljedice, a neke se poteškoće mogu javljati još godinama nakon što krizna situacija prođe.
Čini se kako je strah koji se uvukao u sve nas, na neki način paralizirao i djecu. Naša emocionalna stanja svakako utječu na djecu, objašnjava Kraljević, ako nas nešto plaši, to plaši i dijete.
“Osjećaj da nemamo kontrolu nad svojim životom može voditi u osjećaj bespomoćnosti i dugoročno može ozbiljno narušiti naše mentalno i fizičko zdravlje, a djeca tome svjedoče. Emocije su zarazne i svakako se treba pripaziti prijenosa negativnih emocija na djecu, u ovom slučaju straha i pretjerane brige jer tako ćemo više odmoći nego pomoći djeci“, kazala je.
Važno je da obitelj uspostaviti dnevnu rutinu u novom normalnom
Postoji mnogo različitih načina kako roditelji mogu olakšati djeci djetinjstvo i rast u “novom normalnom“, odnosno, načina kako se pojedinci nose s traumatskim životnim događajima što se može pripisati vrlo složenim interakcijama varijabli na relaciji pojedinac – okolina, preciznije – roditelj – dijete.
“Prilagodba obitelji na neki krizni događaj ovisi prvenstveno o postojećim resursima obitelji i načinima kako se inače ta obitelj nosi sa stresom, tzv. strategijama suočavanja, ali i osiguranjem i uspostavljanjem mreže podrške u zadanim kriznim uvjetima. Važno je pokušati ponovo uspostaviti dnevnu rutinu u 'novom normalnom' jer to doprinosi osjećaju sigurnosti, te omogućiti svakodnevno funkcioniranje obitelji na 'novi način'. Važne su i mreže podrške, pa bi trebalo pronaći izvore podrške za svakog člana obitelji. Pri tome je važna usklađenost, interakcija i djelovanje roditelja. To se pokazuje važnijim nego osobna obilježja pojedinog roditelja“, navodi.
Dugotrajan izostanak interakcije s vršnjacima velika prijetnja mentalnom zdravlju djece
Na djecu utječe i to što se sada ne mogu igrati u grupama, grliti s najboljim prijateljima, te na koncu i sama online nastava je bio projekt u kojem se, ruku na srce, ni odrasli nisu snašli, a kamoli djeca.
“Socijalna interakcija s vršnjacima ima važnu ulogu u odrastanju i u svakoj razvojnoj fazi . Vršnjaci prvenstveno doprinose socijalizaciji, služe kao model ponašanja , potkrepljuju ili kažnjavaju neko ponašanje. Isto tako vršnjaci su izvor procjene samoefikasnosti. Ako je to onemogućeno, virtualno je samo djelomično moguća zamjena. Dugotrajan izostanak socijalne interakcije vrlo je velika prijetnja mentalnom zdravlju.“
Ako fenomen korone potraje, onda ćemo, navodi, svakako imati drugačiji život, a ne bude li tome tako, vratit ćemo se na rutiniranje i stare načine vrlo brzi i svi, dakako, želimo da to i bude tako.
Djeci je moguće objasniti, ali u ovom slučaju izostaje do kad će to biti i to stvara neizvjesnost i nesigurnost
“Sve što nam se događa, zapisuje se u našem tijelu, pa u nekim drugim i normalnijim vremenima svakako bi bilo dobro ''pročitati' što je sve zapisano i raditi na sebi“, kazala je psihologinja Kraljević.
Roditelja u ovom vremenu nije ni malo jednostavno, a osobito, ako ponovno dođe do lock-downa i online nastave.
“Ima roditelja čije obrazovanje ne pokriva takve zahtjeve, a najviše je onih koji teško mogu prihvatiti da s puno većom količinom vremena moraju biti uključeni u obrazovni proces nego ranije. Kad radite s djetetom a sami ste napeti i nezadovoljni, to nema previše učinaka, osim loših obiteljskih odnosa“, kazala je.
Djeca u većini europskih zemalja će , ipak, za nekoliko dana u školske klupe.
“Možda malo početnog opreza a onda opet spontanost u interakciji koja ako bude prečesto zaustavljana i zabranjena, imat će svoje posljedice. Djeci možete objasniti, ali u ovom slučaju izostaje do kada će to tako biti i to je činjenica koja sama po sebi radi neizvjesnost i doprinosi nesigurnosti“, istaknula je.
U ovoj situaciji, smatra psihoterapeutkinja Kraljević, treba preživjeti i to je puno važnije od ocjena.
“Ovo je prilika da se svi zapitamo i što bi to valjalo naučiti djecu za život iz cjelokupnog gradiva, što je 'sukus' pojedine razine znanja i onda pomoći kao roditelji školi u tom smjeru. Ovo je prilika da i u školskim programima uvedemo školu za život“, kazala je.
“Ostati ovdje i sada“
Ako uspijemo, navodi Kraljević, ostati “ovdje i sada“ i ne izgubimo kontakt s djecu i cjelokupnu situaciju postavimo kao izazov, mogu biti metode kako bismo si olakšali i djeci “novo normalnom“ učini zabavnijim.
“Ako sve ovo postavimo kao izazov, ne samo s lošim aspektima, već i s onim što nam 'novo normalno' omogućava a nije postojalo prije, otkrivanje pozitivnih aspekta može zasigurno biti izazov, ali i zabava. No, to svakako treba proizaći iz dobre strategije nošenja sa situacijom Covida ponajprije od strane roditelja, u čemu stručnjaci mogu puno pomoći. Sigurno ćemo svi trebati puno više psihološke podrške i savjeta kako postupiti u pojedinim situacijama 'novog normalnog', zaključila je psihologinja i psihoterapeutkinja Radojka Kraljević.
Gloria Lujanović /dnevnik.ba
