Dok je pisala knjigu "Majka Hatidža", autorica Esnefa Smajlović-Muhić se povremeno susretala s pitanjima zašto se uglavnom piše o istim ženama.
Takva pitanja bila su svojevrsna inicijacija za njeno promišljanje o nastajanju knjige "Ono što ostaje", koja je, uz knjigu "Život prije i poslije Srebrenice" i spomenutu "Majka Hatidža", predstavljena u Bugojnu, javila je Mina.
– Ta knjiga je temeljena na ideji da žene Srebrenice govore, a da ja uradim minimalnu autorsku umjetničku intervenciju. Knjiga "Ono što ostaje" rezultat je dvogodišnjeg istraživačkog rada i govori o ženama povratnicama nakon izvršenog genocida. Mnogo je žena iz Srebrenice i Podrinja o kojima se ne zna ništa, a koje zaslužuju da ih pamte buduće generacije – izjavila je autorica.
Njena knjiga "Život prije i poslije genocida" je posvetila ocu Omeru, koji je sa svojih 45 godina ubijen u genocidu.
– Moja obitelj Smajlović u genocidu strada u tri koljena zaredom. Život nakon izvršenog genocida svodio se na čekanje hoće li i kada će netko od bližih srodnika biti pronađen u nekoj od masovnih grobnica. Sama ta spoznaja o zločinu neviđenih razmjera koji je počinjen prema mojoj obitelj rezultirala je time da se počnem baviti spisateljskim radom – pojasnila je autorica Smajlović-Muhić.
Sadržaj knjige "Majka Hatidža" prati njeno rano odrastanje, djevojaštvo i udaju. Zapravo, prati jednu obiteljsku harmoniju koja genocidom biva ugašena.
– Knjiga, zapravo, kroz prizmu života majke Hatidže govori o tome kako su žene Srebrenice prešle na slobodnu teritoriju, kako su se organizirala udruženja, kako su tražile ubijene sinove, muževe, braću i očeve po masovnim grobnicama, kako je tekao povratak te kako su praćena procesuiranja ratnih zločinaca – naglasila je autorica.
Glavni imam MIZ Bugojno Kemal-ef. Tokmić je napomenuo da obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici dodatno podsjeća na važnost njegovanja kulture sjećanja.
– Ovom prilikom ću citirati riječi jednog od preživjelih iz Auschwitza, koji je kazao: „Moj strah od zaborava jači je i teži od užasa kojeg sam prisiljen pamtiti cijelog života.“ Genocid u Srebrenici, kao i svi genocidi, je užas koji smo, nažalost, proživjeli, a obaveza svih nas je da cijelu godinu i cijeli život pričamo o Srebrenici – rekao je efendija Tokmić.
Upravo je o značaju sjećanja i dometima ovakvih autorskih radova govorio i promotor dr. Dženan Kos, direktor Gradske biblioteke u Travniku.
– Dok je dunjaluka i ovog svijeta, dakle dok postoji, ova će se knjiga negdje čuvati u nekoj biblioteci, netko će je čitati, neki će istraživači dolaziti do nje i ta priča srebreničke majke živjet će koliko živi dunjaluk – pojasnio je dr. Kos.
Podsjetio je i na to da priča svake srebreničke majke sa sobom nosi individualnu tragediju, koja nema kraja nakon završetka genocida.
Notra.ba
