U Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu predstavljeno je na nesvakidašnji način, kroz scenski igrokaz, ponovljeno izdanje Andrićevog romana „Travnička kronika“. Povod za to je obilježavanja 50. obljetnice smrti nobelovca i Napretkovog stipendista Ive Andrića (1975. – 2025.) kao i 80. godišnjica izdanja već spomenutog romana "Travnička hronika" (1945. – 2025.).
Trebalo je proći četrdeset godina u rodnom gradu književnika nobelovca Ive Andrića kako bi se objavilo drugo travničko izdanje Travničke hronike.
U godini obilježavanja obljetnice 130 godina od rođenja Ive Andrića, izdanje HKD Napredak – podružnice Travnik predstavljeno je kao nakladnička, književna i kulturna svečanost.
Prema zamisli Ante Bilića, predsjednika travničke podružnice HKD Napredak i pokretača produkcije travničkog izdanja romana Travnička hronika te intendanta Hrvatskog kazališta Travnik, Knjigu ne predstavljaju urednici i književni kritičari, nema moderatora ni drugih promotora do glumaca Hrvatskog kazališta Travnik koji je u kazališnom performansu, kao putujuća trupa, promoviraju u gradovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Nakon travničke premijere izvedena je u Splitu, gradu iz kojeg u romanu stižu prve vijesti o dolasku konzula u Travnik. Ove večeri predstavu je mogla vidjeti i zagrebačka publika.
U ovoj predstavi nastupili su glumci amateri Hrvatskog kazališta Travnik i glumci Teatra Talija iz Novog Travnika: Lidija Bilić, Matej Baškarad, Anto Bilić, Darko Smodek, Darko Bošnjak, Tanja Bavrka Bošnjak, Teo Kepić i Luka Dragić.
Nastup travničkih glumaca prati i prigodna izložba slika akademskog kipara Dejana Pranjkovića, autora crteža na koricama romana "Travnička hronika", kao prateći program predstavljanja knjige, ponekad kao dio scenografije predstave, a ponekad i kao zasebna izložba u sklopu projekta.
Opis Travnika u "Travničkoj hronici" jedan je od najljepših opisa gradova u književnosti. Tijekom svog posljednjeg boravka u rodnom gradu 15. listopada 1972. godine, Andrić je govorio književniku Ljubi Jandriću o nastanku tog opisa:
"Zamislite sužnja, uz to još i bolesnog mladića, koji je doputovao u Travnik, sam, bez prebijene pare u džepu i bez ikoga svoga u gradu u kome je rođen. Na ulazu u varošzanela me ova slika kojoj sam ostao dužan sve dok knjigu nisam napisao: kad bolesnog i uređenog čoveka zanese neka slika, ona ostaje trajan pečat sve dok u vama ima života!"
Gledatelji ovog nesvagdašnjeg predstavljanja romana zaista su mogli uživati u sjajnim opisima i dijalozima glumačke trupe Hrvatskog kazališta Travnik i Teatra Talija što su nagradili velikim pljeskom.
Notra.ba
