Ove srijede s police naše zavičajne zbirke dohvatili smo knjigu Vanje Bavrke koja, skoro dvadeset godina nakon objave, odiše istom svježinom i procvalošću, baš onako kako i kaže sam naslov – Ubirući svježe procvale jaglace.
Vanja Bavrka rođena je 1988. godine u Travniku. Osnovnu školu završila je u Stojkovićima, a srednju u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Travniku. Poeziju je počela pisati još od ranog djetinjstva, a nagrade su se nizale na Šimićevim susretima. Godine 2003. objavljuje svoju prvu zbirku – Ubirući svježe procvale jaglace.
Zbirka je objavljena u nakladi Katoličkih školskih centara u BiH, a recenzije potpisuju Ivo Ćurak i Ozrenka Fišić, dok su ilustracije i naslovnu sliku uradili Jadranka Senkić i Zdenko Jurišić.
„Dok njeni vršnjaci žive u svijetu realnosti otvorenih očiju, djevojčica pjesnikinja tapka po galaktici svoje mašte, pokušava u čula svoje mašte zarobiti zvuk neiskvarene tišine jer se vremenu toliku žuri da nas želi nadjačati. Čitajući stihove omiljenog njenog pjesnika AB Šimića 'Pjesnici su vječno treptanje u svijetu' Vanja je odlučila kroz lirski opus uhvatiti vrijeme u mrežu svojih misli. I uspjela jer ona je takva: uzdrhtala, lepršava i nestvarna, treperava i nedokučiva breza. Rijetko se prepoznaju talente i osnovnoj školi, no Vanjin nije mogao ostati neprimijećen“, zapisala je Ozrenka Fišić u svojoj recenziji.
Daleko ispod planine
ispod telefonskih žica
nasred jedne nizine
živjela usamljena ptica (...)
„Uzeo sam rukopis pjesničkog prvijenca mlade Vanje Bavrke i, nakon pročitanih pjesama, odlučio sam napisati ove retke u kojima ću rado, odmah na početku reći, preporučiti zbirku za tisak. Zaista je neobično i teško shvatiti da se u jednoj tako mladoj duši pokrenuo toliko senzibilitet , toliko lirskog, emotivnog i misaonog sadržaja kondenziranog već u naslovima pjesama Kameni grob, Stari grad, Usamljeni starac, Nikad nije kraj...“, napisao je Ivo Ćurak u svojoj recenziji.
Jesmo li
Prolaze,
nestaju,
bježe,
sekunde i dani,
zvuci i sjene,
java i sjećanja,
suze i sadašnjost...
Jesmo li mi jači od prolaznosti?
Notra.ba
